Marketing
VJEČNOM PROLJEĆU (posvećena Vesni Parun)
ti koja si u njene nevinije ruke spustila dušu
ne kajući se suzama umila tuđe stranputice sreće
mirišeš li tamo gore cvijeće koje je zadržalo bezazlenost i ljubav
jesu li večeri crveno-zlatne i produžuju li dani u nepoznato
drhtiš li prozirna u ljepoti sumraka
kriviš li još djetinjstvo ili si prestala biti dječak u domu na cesti
neponovljiva poput vremena
a u njemu zaustavljena
svu prašinu koju si ponijela u uvojcima pretočila si u čisto zlato
jer tvoje riječi vriju, dotiču, cijede se u nektar
što s tamnih polja dopire šapatom molitvu
sa srcem iz grla i pticom iz srca
pjevaj usprkos vječnoj mijeni
dok s tvojih zjena zauvijek odlazi sjaj zore čekajući blizinu
vidim te naslonjenu na njegova koljena
i kao ti
smiješim se
Anita Martinac
Post je objavljen 18.10.2014. u 19:48 sati.