Marketing
ZDRAVSTVENI I VJERSKI TURIZAM U GRADU PAGU
Primorsko Goranska Županija zasigurno je vodeča županija u Hrvatskoj koja se može podićiti raznim vidovima turizma. Crikvenica, Opatija, Veli Lošinj, Rab te gorskokotarska središta Skrad i Delnice, su perjanice zdravstvenog turizma PGŽ, time i gospodarski čimbenici toga kraja. Petstotinjak ljudi uposleno je u ovim ustanovama. To su ustanove koje tijekom cijele godine imaju otvorena vrata u službi zdravstvenog turizma.
Grad Pag ima sve preduvjete da razvije ovaj oblik turizma, međutim još uvijek se nismo pokrenuli dalje od početka.
Koliko god su moja stremljenja i kroz završeno školovanje za tu namjenu, pa sada uz javne apele na ovom blogu, ovaj se vid turizma nije pokrenuo dalje od svojih startnih pozicija.
Siguran sam da je najveći prijepor oko razvoja zdravstvenog turizma u Pagu pomanjkanje kordinacije između hotelskih djelatnika tako i zdravstvenog osoblja, u neodgovornosti i nestručnosti u pripremi i realizaciji ovakvih projekata.
Malo se vodi računa, da su potrebe današnjeg čovjeka za rekreacijom i rehabilitacijom s obzirom na sve ekološke i stresne situacije, te zdravstvene probleme u kojima se svakodnevno nalazi svakog dana sve veće.
Druga vrsta turizma koja nedostaje u našem gradu je "vjerski turizam". Znamo da vjera i kultura idu ruku pod ruku.
Intezivno pratim kako se na području Krčke biskupije pripremaju za tu vrstu turizma. Pred dvanaest godina krčki biskup msgr. Valter Župan izdao je poslanicu: "Turizam u službi čovjeka", gdje je naglasio da se domaćini senzibiliziraju u pristupu svojim gostima, kako bi ovi osjetili da tom stanovništvu nije turizam samo i iskljuičivo zarada, nego da turizam može tom gostu ponuditi kulturološki, ekološki i široki socijalni moment.
Na području krčke biskupije nakon toga krenulo se u obnovu mnogih zapuštenih sakralnih objekata, pa i onih starih, trošnih koji više nisu mogli odoljevati zubu vremena. Danas su to prekrasno obnovljeni objekti, stavljeni u funkciji turizma.
Mnogi sakralni objekti na kvarnerskim otocima, vežu uz sebe bogato kulturno nasljeđe koje resi svaki od njih. Vjerska i kulturna dimenzija dovela je veliki broj kako hodočasnika, tako i kulturnih zaljubljenika na mjesta koji imaju puni značaj i smisao.
Veselilo me da je don. Igor Ikić nastojao oživjeti baziliku u Starom gradu, i barem uz malo truda svih onih zaljubljenika i entuzijasta našega grada, koji su mu dali ruku pomoći, dati drugu dimenziju tom zaspalom gradu. Možete se danas uvjeriti na što ponovno izgleda to zdanje. Opet ćemo ga se sjetiti od Stomorine do Stomorine. Dođoh, vidjeh, zabilježen foto aparatom (je me uvati?!), još uvijek je to krilatica svih nas u Pagu.
Profesor Emilj Hilje u svom radu: "Spomenici srednjovjekovne arhitekture na otoku Pagu (sažetak)" navodi sljedeće:
- Dva iznimna spomenika srednjovjekovnog urbanizma sačuvani su na otoku Pagu . Stari Grad, koji je stvoren i prestao postojati u srednjem vijeku, jedinstven je posebno zbog prekida u kontinuitetu koja je dovela do očuvanja isključivo srednjovjekovnih struktura, što je paralelno od vrste do rimske Salone . Nažalost, to je strašno ruševno, a nije sustavno istraženo, no brojni ostaci zidova još svjedoče o svojoj bivšoj državi razvoja.
Novi grad Pag, izgrađena po planu u drugoj polovici 15. stoljeća na prethodno nenaseljenom mjestu, jedan je od najambicioznijih urbanističkih pothvata na istočnoj obali Jadrana s kraja razdoblja antike do najviše posljednjih nekoliko dana. Brojni majstori i kameni zidari iz Zadra i Šibenika, pa čak i Korčule, sudjelovali su u njegovoj izgradnji . Posebno mjesto među njima zauzima Juraj Dalmatinac, najvažniji umjetnički pojedinca u to vrijeme u Dalmaciji, koji je preko svojih kolega i studenata imao značajnu ulogu u svim značajnijim građevinama u gradu. Sve u svemu, spomenici srednjovjekovne arhitekture na Pagu predstavljaju skroman, ali izuzetno vrijedan doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini. Po svojim karakteristikama, te strukture uklapaju se u opće trendove umjetničkog razvoja u Dalmaciji, a oni predstavljaju integralni, a ponekad potpuno reprezentativni dio arhitekture u široj regiji.
Na ova razmišljanja navelo me sudjelovanje u Okruglom stolu u sklopu 5. Međunarodnog festivala čipke "Paška čipka – jučer, danas i sutra" gdje me se najviše dojmilo izlaganje dr.sc. Božene Krce Miočić koja je iznjela svoja stručna zapažnja kako pašku čipku možemo koristiti u svrhu ciljanog turizma koji bi se bazirao na istoj. Stekla sam utisak da još niste došli do toga čemu čipka može poslužiti. Živite u zatvorenom prostoru, i neznate što biste time učinili. Zatvarajući se u svoju sredinu to vam neće donjeti dobra. Danas se vrlo uvjerljivo uz svu tehnologiju može kopirati paška čipka, da niti u jednom trenu nećete primjetiti da nije original. Što ste spremni učiniti za dobrobit grada, kako biste modernizirali čipku?, pitala se dr.Krce Miočić.
Odgovore na mnoga otovrena pitanja na tom Okruglom stolu nažalost nije dobila, jer tom skupu nije nazočio nitko od paških turističkih, niti gospodarskih djelatnika.
Još uvijek turizam u gradu Pagu poimamo od mjeseca lipnja do mjeseca rujna, sve ostalo za nas je problem.
Post je objavljen 09.07.2014. u 18:58 sati.