Ponekad, samo ponekad ja osjetim i primijetim da je previše licemjera među ljudima oko mene. Ljudima koji imaju iste boli i patnje kao ja i većina drugih oko mene; ljudima koji proživljavaju iste noćne more neplaćenih računa i praznih frižidera; ljudima koji će izaći na izbore bilo koje vrste samo da bi dali glas nekome kome za mjesec dana mogu onda licemjerno i mirne duše „j…. m…..“.
Ponekad, samo ponekad i osjetim potrebu da to i kažem i napišem, o tom istom licemjerju za koje krivimo druge, i pri tome naravno ni sebe ne isključujem iz toga. Trenutno ono što proživljavaju ljudi pogođeni prestrašnim poplavama, onima koje su im odnijele živote. Život kojeg su svojim radom i svojim rukama gradili. Sve je to odjednom u nekom neprimjetnom trenutku nestalo i ostala je samo voda koja je okružila cijele njihove živote, njihove male i velike stvari koje su im obilježavale njihove živote. Nestali su oni mali papirići na kojima su bile zapisane porukice, koja sada izgledaju tako beznačajno i nevažno; ali tada je bilo jako bitno da ih se zapiše i pročita. U trenucima u kojima ljudi ostaju bez svega, onog materijalnog stjecanog cijeli život pa do najstrašnijeg do čega ta katastrofa može dovesti, do gubitka života dragog bića; svi mi ostali pošteđeni te kataklizme postajemo svjesni dara govora, svi pričamo o tome, puštamo suze i na sav glas vičemo u pomoć u njihovo ime. Onda počinjemo s grubim riječima prema nekim odgovornima, pa sa uvredama pa onda i psovkama. Ponekad, samo ponekad previše mi to stvara osjećaj licemjerja. Onda se međusobno preispitujemo koliko je tko pomogao, koliko je tko dao ovog ili onoga. Ponekad, samo ponekad se dogodi da se čak u tom nadglasavanju tko je bio bolji u pomaganju, izgubi i početni smisao.
Pomažemo jer želimo pomoći ljudima kojima to treba, a ne zbog medalje; ustajemo da pružimo ruku onome tko ne može sam ustati, ali ne kako bi to netko fotografirao.
Pomognimo onoliko koliko možemo, bez suvišnih riječi i upita; pružimo ruku s pogledom povjerenja ljudima kojima ruka treba bez da glasno objavljujemo svoju nakanu.
Svi ljudi koji pomoć daju bez riječi razumjet će, nadam se što sam htjela reći.
Ponekad, samo ponekad ne izdržim i napišem…………….
Post je objavljen 22.05.2014. u 23:42 sati.