Priznajem znatiželjna sam pa sam malo prošetala po postovima novog urednika bloga.
Čitala sam ga i prije jer je oduvijek u žiži događaja. Ne sjećam se da sam ikad komentirala. Tražilo bi previše energije, a ja sam se opredijelila za guštajuću stranu života. Umorila sam se od ispravljana krivih Drina. Mislim da sam postigla određenu objektivnost. Jer, to je to. Postoji objektivno i subjektivno gledanje. Valja priznati da čovjek, jer je od krvi i mesa i nešto malo duše (ili nečeg misaonog uz nagone) nikad nije posve objektivan . Ali u nekoj razumnoj mjeri…
A na blogu.hr jasno su se, kao i u hrvatskom društvu formirale dvije strane. Lijeva i desna, uvjetno rečeno. Promislimo malo uz što se danas na ovoliki broj različitosti kod nas i u svijetu mogu vezati ti epiteti.
Desni su: Sve što se veže uz kapital i kapitalizam. Svi posjednici.
I vjernici! Koji glupani.
I domoljupci koji nikako, ali baš nikako ne vole vrijeme NDH, koju nisu ni upoznali pa imaju , možda krive predoždbe o tom periodu.
Do koje mjere ide to posjedništvo?
Predugo bi bilo čitati Kapital.
Uglavnom radnici bi trebali biti posjednici sredstava proizvodnje i jednako međusobno dijeliti dobit. Naravno po zaslugama.
A tko bi bili zaslužnici?
Možda bi mogli pročitati komunistički manifest. On nije tako dugačak kao Kapital. Isplatilo bi ga se pročitati. Ja jesam. (Inače ga imate kupiti i na hrvatskom prevodu. Pokupila samdjelove sa interneta na srpskom)
Iz manifesta:
„Ali buržoazija nije samo iskovala oružje koje joj donosi smrt; ona je stvorila i ljude koje će to oružje nositi - moderne radnike, proletere.
…….
Svi dosadašnji pokreti bili su pokreti manjina ili u interesu manjina. Proleterski pokret je samostalni pokret ogromne većine u interesu ogromne većine. Proletarijat, najniži sloj sadašnjeg društva, ne može da se podigne, ne može da se uspravi, a da se ne baci u vazduh cela nadgradnja slojeva koji sačinjavaju zvanično društvo.
……..
Ocrtavši najopštije faze razvitka proletarijata, mi smo pratili više ili manje prikriveni građanski rat u okviru postojećeg društva do one tačke na kojoj on izbija u otvorenu revoluciju i proletarijat nasilnim obaranjem buržoazije zasniva svoju vladavinu.
…….
S padom suprotnosti klasa u okviru nacija pada i neprijateljski stav među narodima.
……..
Eksproprijacija zemljišne svojine i upotreba zemljišne rente na državne izdatke.
2. Jako progresivni porez.
3. Ukidanje prava nasleđa.
4. Konfiskacija imovine svih emigranata i pobunjenika.
5. Centralizacija kredita u rukama države preko nacionalne banke s državnim kapitalom i isključivim monopolom.
6. Centralizacija celokupnog transportnog sistema u rukama države.
7. Umnožavanje nacionalnih fabrika, oruđa za proizvodnju, krčenje i poboljšavanje zemljišta po opštem planu.
8. Jednaka obaveza za sve, stvaranje industrijskih armija, naročito za zemljoradnju.
9. Ujedinjavanje rada zemljoradnje i industrije, uticanje na postepeno odstranjivanje suprotnosti izmedu grada i sela.
10. Javno i besplatno vaspitavanje sve dece. Odstranjivanje fabričkog rada dece u današnjem obliku. Sjedinjavanje vaspitavanja s materijalnom proizvodnjom itd.
…..
"Komunisti odbijaju s prezirom da kriju svoje poglede i namere. Oni izjavljuju otvoreno da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim rušenjem čitavog dosadašnjeg društvenog poretka. Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom. U njoj proleteri nemaju šta da izgube sem svojih okova. A dobice čitav svet…. „
U manifestu se tumači kako je svaka promjena vlasti htjela dobitnike učiniti klasom koja će preuzeti sredstva i imovinu i privilegije klase koju ukidaju i kako se to postiglo u svim promjenama, ali je klasa koja je došla na vlast postupala jednako kao i ona prije nje. Kao feudalci, ili buržuji i u drugim promjenama.
Iz gornjeg izlazi:
Proletersku revoluciju su vodili komunisti pa su i oni na vlasti uglavnom za sebe sačuvali privilegije.
Ostali, koji nisu tamo pripadali su se snalazili. Bili su uglavnom simpatizeri. Ničim nisu pokazali da su protiv. Ne kažem da među komunistima i njihovim simpatizerima nije bilo i čestitih ljudi. Ljudi se rado vežu uz neku ideju. U nešto moraš vjerovati. Ali i strah je ljudska osobina. Posve je razumijem. Poslije stradanja oca ničim se nisam htjela isticati. Pokušavala sam proći između kapi. Jedina 'pobuna' je bila odlazak u crkvu, ali sve to, to neisticanje nije bilo dovoljno da cijela obitelj prestane ispaštati. Kako god ni danas nam nije nešto bolje, da ne bi mislili. Jednako kao i večina neprekidno smo na krivoj strani, na ničijoj strani.
Eto to je subjektivno gledanje, a objektivno bi bio moj komentar na blogu Eduarda Prangera:
Potpuno se s tobom slažem. Taj dečko Šimunić je možda manje kriv jer je živio u sredini koja je emigrirala i cijelo vrijeme živjela u uvjerenju da je NDH izlaz za Hrvatsku. Puno se njih borilo u drugom ratu kao što si se ti borio u Domovinskom. Nisu svi bili zločinci, ali Hrvatska je u drugom ratu pristala na rasne zakone nacionalsocijalizma i to je za Hrvatsku vrlo neugodno i sramotno razdoblje. Svaki poklik ili sintagma koja podsjeća na NDH trebala bi biti zabranjena.
Na sreću puno je Hrvata bilo u partizanima. Cijele su se obitelji dijelile i bile jedni na jednoj strani drugi na drugoj. Grozno vrijeme , ne ponovilo se.
Ono što i danas dijeli Hrvatsku je vrijeme vladavine komunizma (u izgradnji) gdje su također na razne načine pale mnoge žrtve, a rata više nije bilo. Iako.., rekla bih da je i domovinski rat na neki način posljedica neraščišćenih odnosa iz tog perioda kao što je drugi rat posljedica već nečeg. Ništa ne branim. Nikako ne branim zločine niti mi je to na kraj pameti, ali svaka posljedica ima svoj uzrok, i svaki uzrok ima svoju posljedicu. U svakom slučaju bih zabranila nacističke i fašističke parole, ali bi također otvorila rasprave o razlikama između antifašizma i komunizma. Potomci nisu krivi za ono što su radili roditelji i djedovi, ali krivi s u ukoliko ta lažna uvjerenja prenose na mlade generacije. A, bojim se da nam se upravo sad nešto takvo događa i potpuno nas nepotrebno dijeli jer imamo prečih briga, a to je kako spriječiti odljev mladih školovanih ljudi i uopće neko opće beznađe koje zahvaća ljude u ovoj državi- domovini koju svi skupa dijelimo.
Toliko, a sad ću čitati nešto dobro i hodati sunčanom stranom ulice.
Post je objavljen 17.05.2014. u 18:49 sati.