jutarnji vrtlog
razgalio mi lice
među lišćem ustreptala
valove zraka pozdravljam
prijemljiva
za amplitude nedokučive
tko će im pogledati u oči
nije mi važno nije mi važno
svejedno
prozračnost je tako ugodna
prozračnost je tako zarazna
s koje to krošnje prštimo
otpuhnut ću ti šuškavi poljubac
na repu ptice neka putuje
kroz razgovore
kroz prostor
lelujav
jutarnji krug
mlaki mlaz
razbuđenim lisnim vijencem
ovjenčat ću ti čelo
zauvijek:
moj jutarnji laureat