Budi me jutrom sunce,
šalje mi poruku neku,
valjda me želi sjetiti
na sreću davnu, daleku.
Rodih te davnog proljeća,
radost si moja bio tada,
svega se majka sjeća,
zaboraviti neće nikada.
Sićušno biće, kosice duge,
kao pahulja na mom dlanu,
postade majci izvor tuge
u jednom jedinom danu.
U sekundi nesta svega
što imali smo mi nekada,
nema više ničega,
samo živi još nada.
U proljeće neko koje će doći,
u kojem ćeš opet ti biti,
kada će majka s tobom poći,
i nikada se više vratiti.
mama
Post je objavljen 23.02.2014. u 14:40 sati.