vidjela sam svašta u zadnjih desetak dana i ne znam šta s tim
ne znam više ništ napisati
vidjela sam kako neki divovi padaju kao mala djeca
i bila sam tu da zajedno s njima
nemam srama
i da me nije briga
neki slikari su ti govorili da te znaju
neki carevi se pogubili po gradu
ljubljanski pankeri su imali istetovirane ruke
neki basisti su plesali sami u kuhinji
dok sam ja sjedila na wc-u i gubila interes
društvo se cijepalo na dvoje jer
hej
to tako ide
neki jointovi su se rolali na terasama i gledalo se u tornjeve crkava
svi su malo smiješni i očajni
kad nisu sjajni i ležerni
ne znaju gdje će u četiri ujutro
ponude ti travu i prijevoz
kažu da si hladna
vrata se zatvore
sunce se penje i tvoj kvart je blizu,
bar to, ako ništa drugo
i ništa to nije zabavno, te slučajne noći u sred tjedna, nisu važne, to su samo
prosječni revijalni izmaknuti kamenčići
u jednom skroz drugom rasporedu
nakon kojih uvijek ostane izvući se nekako
jer nije da nismo znali
dobro smo sve znali otpočetka,
zato se još samo
izvlačimo
kaže mi danas doktorica,
dakle, ti to onako
'kaj bu, bu'
a meni dođe malo rigat, al pustim taj osjećaj,
pustim ga i čuvam dok ne izađem van na kišu,
i nije da onda reagiram,
odem i cviknem kartu u tramvaju jer mi je više muka od prepirki i pustim da mi se malo vrti, na sastanku brbljam bez reda,
pustim nek se vrti cijelog dana
nije da nisam znala
dobro sam sve znala otpočetka
uvijek mi ostaje samo
izvlačiti se
izvlačiti se od svih emocija
Post je objavljen 17.02.2014. u 23:08 sati.