|
vidjela sam svašta u zadnjih desetak dana i ne znam šta s tim
ne znam više ništ napisati vidjela sam kako neki divovi padaju kao mala djeca i bila sam tu da zajedno s njima nemam srama i da me nije briga neki slikari su ti govorili da te znaju neki carevi se pogubili po gradu ljubljanski pankeri su imali istetovirane ruke neki basisti su plesali sami u kuhinji dok sam ja sjedila na wc-u i gubila interes društvo se cijepalo na dvoje jer hej to tako ide neki jointovi su se rolali na terasama i gledalo se u tornjeve crkava svi su malo smiješni i očajni kad nisu sjajni i ležerni ne znaju gdje će u četiri ujutro ponude ti travu i prijevoz kažu da si hladna vrata se zatvore sunce se penje i tvoj kvart je blizu, bar to, ako ništa drugo i ništa to nije zabavno, te slučajne noći u sred tjedna, nisu važne, to su samo prosječni revijalni izmaknuti kamenčići u jednom skroz drugom rasporedu nakon kojih uvijek ostane izvući se nekako jer nije da nismo znali dobro smo sve znali otpočetka, zato se još samo izvlačimo kaže mi danas doktorica, dakle, ti to onako 'kaj bu, bu' a meni dođe malo rigat, al pustim taj osjećaj, pustim ga i čuvam dok ne izađem van na kišu, i nije da onda reagiram, odem i cviknem kartu u tramvaju jer mi je više muka od prepirki i pustim da mi se malo vrti, na sastanku brbljam bez reda, pustim nek se vrti cijelog dana nije da nisam znala dobro sam sve znala otpočetka uvijek mi ostaje samo izvlačiti se izvlačiti se od svih emocija |