Nikad ne treba odustati. Uvijek se mora naći razlog i dalje nastaviti pokušavati….
Moram biti spremna ako ponovno sretnem svog uzničara da mi opet ne izmigolji.
Snaga je kad imate toliko razloga za plakati ali se radije osmjehnete umjesto toga.
Prirodno je da se pri naknadnom bilježenju onoga što se već dogodilo, jasno uviđate što se zbiva i u glavi vam, kao neka vrsta zaključka, prostruji neobična zamisao...
Mogu samo reći da ni u jednom ni u drugom slučaju to nije ono što se obično zove događaj.
Prekjučerašnja ili još starija zgoda od puno prije, kad se stavi na papir u već poodmaklo vrijeme, tako je udaljena da prevlada podsvjesno opažanje, a prvobitni dojam pada u zaborav.
To kad se počnete pitati da li vjerovati nekome ili ne, to je kad već znate da ne možete.
Dobri stvari se samo tako ne događaju. Za njih je potrebno vrijeme, strpljenje i…
Uzničar me je obišao u uličnoj gužvi kao svaku drugu prolaznicu, ni ne pogledavši me, a ja sam sljedećih večeri nastavila čekati novi susret sve više uvjerena da će se ponoviti.
Ne možeš zaboraviti onog tko te povrijedio u prošlosti, baš nikad kao što je nemoguće zaboraviti ono što je učio .
Zastala bih i naslonila se leđima na pročelju zgrade koja je bila na suprotnoj strani ulice i zdanja u kom se nalazi ozloglašeno svratište gdje se pružaju usluge bordela mada iznad ulaza visi tabela koja ga oglašava kao ugostiteljski objekt.
Ako ostaneš, ostati zauvijek, ako želiš otići, učini to odmah, ako tražiš promijene, mijenjaj na bolje…
Nikad ne treba donositi trajne odluke ponesen privremenom osjećajima .
I dok odsutnim pogledom promatram posjetioce koji ulaze i izlaze, ponovo, kao po navici ili pravilu usvojenom u dugogodišnjim lutanjima svojih večernjih izlazaka, uranjam u uspomene.
Nakon što prihvatite svoje nedostatke, nitko ih ne može koristiti protiv vas.
Neki ljudi prolaze i odu, ali to nije kraj tvoje priče. To je kraj samo jedne rečenice u ulomku na jednoj strane u tvojoj priči .
Valjda izgledam sumanuto dok bacam poglede unaokolo jer su se neki derani, prolazeći pored, zaustavili i pogledali u pravcu kamo sam uperila pogled pa se nasmijali pretpostavivši da sam žena koja uhodi muža.
Jake žene nisu one koje zavedu na prvi pogled nego one koje ne odustaju ako se stvari odigravaju drugačije nego priželjkuju.
No to je privid. To što se događalo u meni nitko ne može naslutiti. To je stanje kakvo najbolje opisuje pjesnički izraz: u smrti se sniva.
Nisam ni najmanje raspoložena da me, zbog mojih začuđenih pogleda na stvarnost koja mi se odigrava pred očima, itko smatra ljubomornom luđakinjom koja vreba razvratnog muža.
Ne treba misliti izvan okvira. Treba misli kao da nema okvira.
Večeras je postalo još puno zamršenije. Odigrala se teško objašnjiva preobrazba, moglo bi se reći da se pjesma u prozi pretvorila u… ne, neću se upustiti u slikovita objašnjenja.
Nikad ne treba odustati od nečega što stvarno želiš. A teško je čekati no još je gore to požaliti I postoje samo dva načina da se promatra vlastiti život . Jedan je kao da se u njemu ne događa ništa čudno, a drugi je da je sve čudo ..
A to, što je bilo osobito čudnovato, jest da me je to vrijeđalo.
Ukratko, svakodnevnica bi u jednom pogledu ispričala priču od jedne rečenice poput recimo o obilno znojnom momku prištavog lica koji dojuri na skuteru curi u potrazi za luksuznim životom na neprimjereni način.
Možete se pogledati u ogledalo i vidjeti nedostatke, ali ako vas netko drugi gleda on vidi samo ljepotu…
Post je objavljen 30.01.2014. u 09:57 sati.