Marketing
Pjesma nad pjesmama
"Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina"
Ova erotsko-ljubavna knjižica je nekako zalutala
u Bibliju. Nakon toliko klanja i ubijanja nevjernika i Jahvinih neprijatelja,
pravo je osvježenje, ali nema ama baš nikakve vjerske konotacije niti nabožne
pouke – skroz je «svjetovna». Prevoditelji su ubacili mnoštvo nabožnih naslova
i podnaslova (zaručnik, zaručnica itd.) kako ne bismo pomislili da se radi o
«nedajbože» predbračnom seksu. Neki su toliko skrenuli, da tvrde kako se radi o opisu Isusove ljubavi prema majci Crkvi. Zato sam ad hoc naslove izbacio. Ionako su
proizvoljni.
"Pjesma nad pjesmama"
Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od
vina. Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube
djevojke. Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje.
Zbor djevojaka
Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju
više nego vino. Pravo je da te ljube.
Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori
kedarski, kao zavjese Salomonove. Ne gledajte što sam garava, to me sunce
opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam
vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. Reci mi, ti koga
ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te,
oko stada tvojih drugova.
Zbor djevojaka
Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi
tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.
Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o
prijateljice moja. Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod
ogrlicama. Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.
Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj
miriše. Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva.
Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. - Gle, kako si
lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica. -
Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša.
- Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi. Ja sam cvijet
šaronski, ljiljan u dolu. - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica
moja među djevojkama. - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi
moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni
slatki su grlu mome. Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. - Kćeri
jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite
ljubav moju dok sama ne bude htjela!
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda,
preskakuje brežuljke. Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za
našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. Dragi moj podiže
glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, jer
evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji
ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano
moja, ljepoto moja i dođi. Golubice moja, u spiljama kamenim, u
skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj
ugodan i lice je tvoje krasno." Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju
vinograde, naše vinograde u cvatu. Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on
pase među ljiljanima. Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se,
dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša
moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. Ustat ću dakle i optrčati grad,
po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali
ga nisam našla. Sretoše me čuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li
onoga koga ljubi duša moja?" Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga
ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću
majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude
htjela!
Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i
tamjana i svih prašaka mirodijskih? Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje
šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. Svi su vični mačevima,
za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. Sebi
je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga. Stupove je
napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve
ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih. Izađite, kćeri sionske, i vidite
kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na
dan radosti njegova srca.
Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči
kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše
na brdo Gilead. Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. Usne su tvoje kao
trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su
obrazi pod koprenom tvojom. Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu
sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački. Tvoje su dvije
dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima. Prije
nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak
tamjana. Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi
s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina
leopardskih. Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila
jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. Kako je slatka
ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja
tvojih ugodniji od svih mirisa. S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod
jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: nard i šafran,
mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s
najboljim mirisima. Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s
Libana.
Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom
mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede
najbolje plodove u njemu.
Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu
svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko
svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!
Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi
pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja,
savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi." "Svukla
sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih
okaljam?" Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.
Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz
prste na ručku zavora. Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio
i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam
našla, zvala sam, ali nije se odazvao. Sretoše me čuvari koji grad obilaze,
tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina. Zaklinjem vas, kćeri
jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od
ljubavi.
Zbor djevojaka
Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama,
što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?
Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. (11)
Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput
gavrana. Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao
mlijekom umiveni, u okvir poredani. Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog
bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče. Ruke
su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost
pokrita safirima. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas
mu je kao Liban, vitak poput cedra. Govor mu je sladak i sav je od
ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske.
Zbor djevojaka
Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama? Kuda je
zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?
Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da
pase po vrtovima i da bere ljiljane. Ja pripadam dragome svome, dragi moj
pripada meni, on pase među ljiljanima.
Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao
Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama. Odvrati oči svoje od mene jer
me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada. Zubi su ti
kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao
blizanke i nijedna nije osamljena. Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod
koprenom tvojom. Imam šezdeset kraljica, osamdeset inoča, a djevojaka ni
broja se ne zna. Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u
majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom,
a kraljice i inoče hvale su joj izrekle. Tko je ova koja dolazi kao što
zora sviće, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod
zastavama? Siđoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da
pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji. Ne znam kako, tek želja
moja pope me na kola naroda mog kneževskog.
Zbor djevojaka
Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo!
Što ćete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? (2) Kako
su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih
kao grivne stvorene rukom umjetnika. Pupak ti je kao okrugla čaša koja
nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima. Dvije
su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. Vrat je tvoj kao kula
bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti
je kao kula libanska što gleda prema Damasku. Glava je tvoja kao brdo
Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! Stas je tvoj
kao palma, grudi su tvoje grozdovi. Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim
vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao
jabuke. Usta su tvoja kao najbolje vino.
Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama
usnulih. Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. Dođi, dragi
moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. Jutrom ćemo ići u vinograde
da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću
ti dati ljubav svoju. Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog
voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj! O, da si mi brat,
da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me
zato ne bi prezirao. Povela bih te i uvela u kuću majke svoje koja me
odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. Njegova mi je
lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela!
Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga
svoga?
Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na
svijet dala roditeljka tvoja.
Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer
ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i
plamena Jahvina. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti.
Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe.
Imamo malu sestru koja još nema grudi, što ćemo činiti sa
svojom sestrom kad bude riječ o njoj? Ako bude poput zida, sagradit ćemo na
njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit ćemo ih cedrovim
daskama.
Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u očima
njegovim kao ona što nađe smirenje.
Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je čuvarima i
svaki mora donijeti za urod tisuću srebrnjaka.
Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuća, a dvjesta
onima što čuvaju plodove.
O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj,
daj da ga i ja čujem!
Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenče na gorama
mirisnim!
Što kaže poznati nevjernik Albert Einstein o korjenima etike: Čudnovata je naša situacija ovdje na zemlji. Svatko od nas došao je samo u kratak posjet, ne znajući zašto, ali ipak ponekad naslućujući svrhu. Sa motrišta svakodnevnog života ipak nešto znamo: Čovjek je ovdje zbog drugih ljudi - prije svega zbog onih o čijim osmjesima i dobrobiti zavisi njegova vlastita sreća. Malo znanja je opasna stvar. Kao i mnogo znanja. Stotinu puta svakog dana, podsjećam se da moj unutarnji i vanjski život ovisi o pregnućima drugih ljudi, kako živućih tako i mrtvih, i da se moram potruditi kako bih dao istom mjerom kojom sam primio i kojom i dalje primam. Usred poteškoća leži šansa. Veliki duhovi su oduvijek nailazili na žestok otpor mediokritetskih umova. Ljudsko biće je dio cjeline, koju smo nazvali 'Univerzum'; dio ograničen prostorom i vremenom. On doživljava sebe, svoje misli i osjećaje kao nešto odvojeno od ostatka -- u nekoj vrsti optičke iluzije svoje svijesti. Ova iluzija je vrsta zatvora koji nas drži u zatočeništvu, ograničava naše osobne želje i osjećaje na nekoliko osoba koje su nam bliske. Naša zadaća je osloboditi sebe iz tog zatvora, šireći okvire našeg suosjećanja na sva živa bića i svu prirodu u svoj svojoj ljepoti. Postoje dva načina kako živjeti svoj život: kao da ništa nije čudesno, ili kao da je sve čudesno. The most incomprehensible thing about the world is that it is comprehensible. Najneshvatljivija stvar o svijetu jest da je razumljiv. Einstein o Crkvi i religiji i Bogu (provjereni citati): "Predviđam da će Vatikan podržati Hitlera ako dođe na vlast. Crkva je još od Konstantina uvijek podržavala autoritarnu državu, sve dok ta država dopušta Crkvi da krsti i usmjerava mase." (ožujak 1930) "Ali ono od čega se ježim jest to da Katolička Crkva šuti. Ne trebaš biti prorok da kažeš "Katolička crkva će platiti tu šutnju...Ne kažem da su neizrecivi zločini Crkve tijekom 2000 godina uvijek imali blagoslov Vatikana, ali su ucijepili svojim vjernicima ideju: Mi imamo pravog Boga, a Židovi su ga razapeli.' Crkva je pokazala mržnju umjesto ljubavi, iako deset zapovijedi kaže: Ne ubij." (kolovoz, 1943.) "Uz nekoliko iznimaka, Rimokatolička Crkva je naglašavala vrijednost dogme i rituala, prenoseći ideju da se samo njihovim načinom mogu doseći nebesa. Ne moram ići u crkvu da tamo čujem jesam li dobar ili loš; moje srce mi to govori." (kolovoz, 1943.) "...Crkva se ponašala toliko nehumano u prošlih 2000 godina...Pomislite samo na mržnju koju je Crkva iskazala prema Židovima, pa prema Muslimanima, Križarski ratovi s tim zločinima, lomače inkvizicije, prešutni pristanak na Hitlerovo djelovanje dok su Židovi i Poljaci kopali svoje vlastite grobove i bili ubijani." (kolovoz, 1943.) "To je doista ljudski, kao što dokazuje kardinal Pacelli (budući Papa Pio XII), koji je bio iza Konkordata s Hitlerom. Otkad se može paktirati istodobno s Kristom i Sotonom?" (kolovoz, 1943) "Crkva se uvijek prodavala onima na vlasti, i pristajala na bilo kakvu pogodbu u zamjenu za imunitet." (kolovoz, 1943.) "U vezi s Bogom, ne mogu prihvatiti bilo koji koncept koji se temelji na autoritetu Crkve. ...Koliko se sjećam, uvijek sam bio protiv masovne indoktrinacije. Ne vjerujem u strah od života, u strah od smrti, u slijepu vjeru. Ne mogu vam dokazati da nema Boga kao osobe, ali kad bih govorio o njemu, bio bih lažljivac. Ne vjerujem u teološkog Boga koji nagrađuje dobro i kažnjava zlo. Moj Bog je stvorio zakone koji se brinu o tome. Njegovim svemirom ne vlada "wishful thinking" nego nepromjenjivi zakoni." (1954) Albert Einstein "Što je od ovoga točno: Je li čovjek jedna od Božjih pogrešaka, ili je Bog jedna od ljudskih pogrešaka?" Friedrich Nietzsche "Nazivanje ateizma religijom je isto kao da bi ćelavost nazivali bojom kose." Don Hirschberg Ne razumijem zašto dangubimo diskutirajući o religiji. Ako smo iskreni — a znanstvenici to trebaju biti — moramo priznati da je religija zbrka lažnih iskaza, bez ikakva temelja u realnosti. Sama ideja Boga je prizvod ljudske imaginacije. Paul A. M. Dirac fizičar nobelovac U početku nije bilo ničega. "I reče Bog: 'Neka bi svjetlost.'* I bi svjetlost** I vidje Bog da je svjetlost dobra i rastavi Bog svjetlost od tame"; ali i dalje nije bilo ničega drugoga. No moglo se to vidjeti. Dave Thomas ______________ * U svemiru je "crni prostor", jer se fotoni nemaju o što odbijati do našega oka. Da bi nešto vidjeli, mora se od toga odbiti svjetlost. U praznom prostoru je crni svemir jer nema materije koja odbija svjetlo. Iako su postojali fotoni, ostao je mračni svemir. Dakle: "reče Bog: 'Neka bi svjetlost.' I bi svjetlost I ne vidje Bog ništa, a svemir ostade taman dok god nije Bog stvorio kakvu materiju." ** Još gore. "reče Bog: 'Neka bi svjetlost.' I nastane Veliki prasak, no bilo je potrebno 400.000 godina da svemir postane proziran i konačno se pojavi svjetlost, jer je prvobitni svemir bio mračan i gust. "Kršćanstvo je ispraznilo Valhallu, satrlo naše svete gajeve, uništilo naše narodno sjećanje kao sramotno praznovjerje, kao vražji otrov, i usadilo nam umjesto toga sjećanja naroda čija su klima, zakoni, kultura i interesi nama strani, a čija povijest nema nikakvu poveznicu s našom. David ili Solomon žive u našoj mašti, a naši vlastiti narodni heroji drijemaju u učenim povijesnim knjigama." (George Wilhelm Friedrich Hegel) Budimo iskreni i vjerni samima sebi — iskreni spram onoga što znamo; i sačuvajmo, iznad svega, istinitost svojih duša. Ako bogovi postoje, ne možemo im pomoći; ali možemo pomoći svojim bližnjima. Ne možemo voljeti nepojmljivo, ali možemo voljeti svoje žene i djecu i prijatelje. Ako bog postoji, ateizam je za njega manja uvreda od religije. Možemo biti jednako pošteni koliko smo neuki. Ako smo takvi, kad nas upitaju što je izvan obzora poznatog, moramo reći da ne znamo. Možemo reći istinu i uživati u blagoslovljenoj slobodi koju su izborili hrabri. Možemo uništiti čudovišta praznovjerja, siktave zmije neznanja i straha. Možemo iz svojih umova izbaciti strašne stvari koje deru i ranjavaju kljunom i očnjakom.Možemo civilizirati bližnje svoje. Možemo ispuniti svoje živote dobrim, nesebičnim djelima, blagim riječima, umjetnošću i pjesmom i svim sladostrašćima ljubavi. Možemo poplaviti svoje godine suncem — božanskom klimom dobrote; i možemo ispiti do posljednje kapi zlatni kalež radosti. (Robert Ingersoll: Zašto sam agnostik) *************************** Billy Gates - agnostik Frost: Vjerujete li u Govor na gori? Billy Gates: Ne. Nisam netko tko redovito ide u crkvu. Specifični elementi of Kršćanstva nisu nešto u što sam veliki vjernik. Ima mnogo toga u moralnim aspektima religije. Mislim da može imati vrlo pozitivan učinak. Frost: Ponekad kažem ljudima, vjerujete li da ima Boga, ili znate da ima Boga? A vi biste rekli da ne znate? Gates: U pojmovima djelovanja, uzimam prilično znanstveni pristup oko toga zašto se stvari događaju i kako se događaju. Ne znam ima li ili nema Boga, ali mislim da su religijska načela sasvim validna. Zanimljivo da Bill Gates drži religijska načela "validnima", ali ne vjeruje u Isus Kristov "Govor na Gori". Obično ireligiozni ljudi, kada daju ikakvu vlaidnost kršćanstvu, obično je to kroz neka od načela "Govora na Gori". Št li je Bill Gates stvarno mislio reći? 13, siječnja 1996. TIME magazine cover story. “Ima li nešto posebno, možda božansko, oko ljudske duše?” “Nemam nikavih dokaza za to,” odgovorio je Gates. “Nemam nikavih dokaza za to.” Kasnije je dodao, “Čisto u raspodjeli vremenskih resursa, religija nije baš efikasna. Postoji mogo više što bih mogao učiniti nedjeljom ujutro.” *************************** Ne vjeruj zato što tako kažu neki stari rukopisi, ne vjeruj zato što je nešto općeprihvaćeno mišljenje, ne vjeruj zato što su te od djetinjstva tjerali da vjeruješ, nego prosudi istinu i ako nakon što je pažljivo ispitaš i raščlaniš uvidiš da će svima činiti dobro, vjeruj u nju, živi u skladu s njom i pomozi i drugima da čine isto. Buddha "Živi dobar život.Ako postoje bogovi koji su pravedni,onda oni neće mariti koliko si pobožan bio nego će te dočekati na temelju vrlina po kojima si živio. Ako postoje bogovi a oni su nepravedni,onda ih ne bi trebao štovati.Ako nema bogova,onda ni tebe neće biti,ali si barem živio život koji će živjeti u sjećanjima tvojih voljenih." Život u gradiću Lubbock, Texas naučio me dvije stvari. Prva je da nas Bog voli i da ćemo gorjeti u Paklu. Druga je da je seks najgroznija, prljava stvar na licu Zemlje, i da ga treba čuvati za onoga koga voliš. -- Butch Hancock Pitanje egzistencije boga jednako je pitanju koje boje je drugi korijen iz hladne srijede. Forumaš Netko jednom reče: Ako želiš znati istinu o kvantnoj fizici, pitaj kvantnog fizičara.... ako želiš znati istinu o ustavnom zakonu, pitaj stručnog pravnika...a ako te zanima istina o Bogu i Bibliji, e onda pitaj bilo koga... Znanost je po svojoj prirodi ateistična. Ubacivati Boga u znanstvene teorije je korisno isto tako kao i molitva da vam ne zagori jelo u umijeću kulinarstva. Ako neki znanstvenik u svoje teorije počne miješati Boga/Svete Spise, znajte da se radi o šarlatanu i da od njegovih hipoteza neće biti nikakve koristi. Nepoznati „Od svih tiranija koje pogađaju čovječanstvo, tiranija u religiji je najgora. Sve druge vrste tiranije ograničene su na svijet u kojemu živimo, no ova teži kročiti i poslije groba i traži da nas progoni u vječnost.“ – Thomas Paine Dr. House: "Religija nije opijum za mase. To je placebo za mase!" Što ako je sve ovo iluzija i ništa ne postoji? U tom slučaju sam stvarno preplatio ovaj novi tepih. -- Woody Allen "Je li Bog voljan sprječiti zlo, ali nije u stanju? Onda nije svemoguć. Može, ali nije voljan ? Onda je zloban. I može i voljan je? Odakle onda dolazi zlo? Niti može niti je voljan? Zašto ga onda zvati Bogom?" - Epikur (341-270. prije nove ere) "A ako bi postojao Bog, mislim da je vrlo nevjerojatno da se osjeća uvrijeđenim ako netko sumnja u njegovo postojanje." - Bertrand Russell Bertrand Russell, čovjek obimna poznavanja povijesti religija i duhovita uma, izjavio je da religijama može pripisati samo dva korisna doprinosa civilizaciji: "pomogla je fiksirati kalendar i navela egipatske svećenike da pozorno promatraju pomračenja kako bi ih mogli precizno predvidjeti." "Mislim stvarno... da nam je Bog htio poslati svoju poruku, a prastari spisi su jedini način koji je mogao smisliti za to, sigurno je to mogao bolje napraviti." Dr. Arroway u Carl Saganovu "Kontaktu" (New York: Pocket Books, 1985), p. 164. Tijekom sedmog križarskog pohoda kojeg je predvodio Sv. Luj, Yves le Breton je zapisao kako je jednom susreo neku staricu koja je hodala cestom noseći u jednoj ruci posudu u kojoj je gorjela vatra, a u drugoj posudu punu vode. Kad ju je upitao zašto nosi dvije posude, starica mu je odgovorila da će vatrom zapaliti Raj sve dok od njega ništa ne ostane, a vodom ugasiti Paklene vatre: "Jer želim da nitko ne čini dobro kako bi dobio Raj kao nagradu ili zbog straha od Pakla, nego isključivo iz ljubavi prema Bogu." Mislite da je Edip imao problema? Adam je bio Evina majka! Bog reče, "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." A ipak je Eva bila daleko od toga da mu bude od pomoći, već ga je prevarila i bila uzrokom njegove i njezine propasti i smrti. - Napisao je rimski Imperator Julijan u svojoj kritici kršćanstva: "Protiv Nazarena" (čije su originale uništili Kršćani koji nisu mogli podnijeti inteligentnu kritiku na svoj račun; tek su djelići Julijanova djela sačuvani u obliku rukopisa kršćanskih apologeta koji su to djelo pokušavali popljuvati). „Oni se nikad ne mogu nasititi priča kao što su izmišljotine o sablastima, utvarama, zlim duhovima, paklu; rado spominju o tisućama te vrste čudesa. Što su te priče dalje od istine ljudi im rađe vjeruju, dok im se uši nadražuju ugodnim draškanjem. Ali takve pričice ne koriste samo za liječenje od dosade, nego također imaju i svrhu zarade novca, osobito za svećenike i propovjednike.“ Erazmo Roterdamski, Pohvala ludosti, poglavlje o vjernicima "Stvarno je to čudnovata religija. Bog kaže, "Poslat ću vam Mesiju (tj. Krista). Bit će i mnogo lažnih proroka koji će za sebe tvrditi da su Mesije (Krist). Pokušajte ih razlikovati. Pogodite li koji je pravi, sjedit ćete uz Mene na Nebu. Pogriješite li u svojoj procjeni, prokleti ste u Paklu za vječna vremena, a i Mel Gibson će napraviti film o vama kao spodobama koje nose zlokobne ogrtače i imaju velike kukaste noseve." Brian Flemming (autor dokumentarca: The God who wasn't there) Nazivati Ateizam vjerom je poput nazivanja ćelavosti - bojom kose. – Don Hirschberg "Mene su još od samog rođenja predodredili za svećenički poziv, i ta me pomisao neprestano tištila." (I was intended from my very birth for the clerical profession and this thought constantly opprest me.) Nikola Tesla (veliki prijatelj s Mark Twainom, poznatim ateistom) "Svi smo mi ateisti*, u odnosu na mnoštvo bogova u koje je čovječanstvo vjerovalo. Neki od nas samo negiraju jedno božanstvo više od drugih." Richard Dawkins _______ *Rimske vlasti su nazivale prve Isusove sljedbenike - athei tj. bezbožnici, jer nisu htjeli prinositi žrtve državnim bogovima (op. prev.). |
Post je objavljen 15.01.2014. u 11:24 sati.