pa
unutar
njih
more
oblih
uglatih
...
(
lagala bih kad bih rekla da o tome mogu ne pisati.
to ti je onaj osjećaj kad ti nešto dotiče pričljive ti prste
a ti moraš složiti čitavu sagu
ovaj put autobiografski
i priznati da si jednom doslovno postala
sreća u nesreći.
pa eto, sasvim neuobičajeno meni
odazivam se na sreća u nesreći
i čudnom li se čudu čudim
kako uspijevam omekšati dane
kao mlijeko suhu koru kruha
i hrabro se plašim
kako je ono što sam napisala
postalo stvarnost.
ovo je prva priča o tebi.
ovu granu neću pustiti. za svaki tvoj slučaj.
a mogla bih pojesti i malo meda na žlicu.
i biti tu ako zatrebam.
uh
ovo je zbilja prva o tebi.
(pa sve i ako nije med i mlijeko,
a nije,
istog je okusa)
)
...
ova priča se ne može dovršiti u godini koja završava trinaesticom. to mi nalaže narav. izvan svake zagrade.
ovaj se kraj ograđuje. od ove godine.
(i mislim da nikad neću doslovnije izreći sretna nova.)
Post je objavljen 10.12.2013. u 11:23 sati.