dolazak proljeća
čim čujem vonj
rebara s krumpirima
znam evo proljeća
moja će mater
u težačkom bronzinu
ćaći mom užinu donijeti
u polje
sjest će u hlad vrbe
i reći
jesi li se petre umorija
i lijepo će ga pogledati
on će nju zagrliti
i znojan je ljubiti
pa će se brazde smiješiti
među grozdovima
sve smo ženo moja zakopali
banalnosti
i tu se oprasmo prašinom
i nebo je zeleno u pogledu
nebo zemlja naša
kako je visoko
tu nitko nema pravo haračiti
ni pljunuti
ima li takvih svinja
koje bi ištipale zemljine sise
i ugasile rosu
mi smo veći i tvrđi
i u oku je našem cvijeće poljsko
i mi imamo žuljeva za obranu
gle oko nas bez podvoljaka
umorne višnje
u našem vinogradu
ženo
žena si prava
jer imaš zemlje na usni
i smiješ se kao trava
ženo moja ženo
ti nisi dama staze lakrdijaške
jer imaš galice na usni
u vodoskoku boja
u odmorištu sunca
tražimo se među grozdovima
u jutru neistočenom
pod nebom kamenim
mi se ljubimo rosni
evo nas u jutru neistočenom
kada vrućinom zamiriše podne
pobranat ćemo brazde
djecu podoji
draga
i vrati se
pod nebom kamenim
mi se ljubimo
i uvijek mladi maštamo
kako li će se zasmijati sunce
sunce će još spavati
a mi ćemo se zatrčati
i umiti u grabovima
kao grmuše
pod šipcima se izvaljati
zacvrguljiti u uzletu
strnište bit će naše more
i brazda prva uvala naša
kako li će se zasmijati sunce
kad s gradine pozdravimo
borova jedra
Iz zbirke "KAMENO PODNEBLJE", Školske novine-Zagreb, 1985.
Post je objavljen 29.11.2013. u 09:38 sati.