nemoć,
rasprostrta u svakom trncu svakodnevnice
ispijala me pomalo,
cijeli dan,
kao čašu dobrog vina,
poznatog,
bez naporne koncentracije prvog susreta,
ispila me
sve do prljavštine u porama,
zime u kostima,
do van kontrole,
nemoć,
cijeli me dan podsjećala na sebe,
na svoju prozračnu rasprostranjenost,
moguću sveprisutnost,
u nekom trenutku dana
mrzila sam,
mrzila sam je
iskreno, predano i ljutito,
kad je proždirala i posljednji Ego mojih kompleksa
ostala sam sama sa sobom,
ovaj bijeli papir
je
just to take the edge off
Post je objavljen 26.11.2013. u 23:09 sati.