...
ajmo nazad, ajmo sad stat, ajmo sad začepit uši disat pod vodom,
pustit soundtrack iz amelie i ubacit klinčić u lonac vina iz rinfuze
zatvorit prozor i pogasit svjetla i šuškati rukama pod pokrivačem
mami je bio rođendan jučer, iduće godine će šezdeseti,
psu je ispao predzadnji zub, više ne kontrolira piškenje, a vidjela sam jednog preslatkog u azilu pa mi se plakalo
sve to nekako danas miriši na omekšivač i crveno-zelene košulje
a di si ti? zar nisi trebao biti ovdje
zar nije bio takav dogovor
da ćemo se jednom u svake tri godine zaljubiti jedno u drugo bez obzira na to kog inače volimo i bez obzira na to što se nećemo odreći svojih ravnih linija
u suprotnim pravcima
neki prema gore, neki dolje, a neki uvijek samo ravno, ravno
i ravno je dobro, rekao mi je jedan prepredeni čarobnjačić kad sam još vjerovala sve što je govorio
ajmo reć da je super ova psihodelija i potopit se skroz u tamne boje, tako da nam ne viri grlo iznad vode
tako da nismo na sigurnom
ajmo radije čekat da nam izrastu škrge ovdje pod vodom
pa da ne moramo više pričati nego da se možemo samo gledati
brati podvodno cvijeće i nositi ga na plažu
pustiti da na plaži izraste šuma, da u šumi izraste planina, da u planini izraste koliba, da u kolibi izraste mali svijet
u koji ćemo useliti s velikim ruksacima na leđima i s limenim lončićima obješenima o remenje
ajmo se sad vratiti na početak, sve premotati ondje gdje je jednom počinjalo
u veliki perivoj s lješnjacima i šljunčanom stazom, iza kojeg je jedno oronulo nogometno igralište,
na kojem nevidljive momčadi igraju utakmice bez rezultata, i gledaju ih samo duhovi
i mi,
kao moj stari i ja nekad davno
igralište iza kojeg je onda i polje
ajmo zajahati ove stare bicikle bez kotača, ubrati par makova koji će nam se raspasti među prstima i onda
spavati
dok mala čudovišta skupljaju stvari koje su nam poispadale iz džepova
grade ruševne dvorce i prave dječje brojalice
od onog što je bila priča o nama
Post je objavljen 28.11.2013. u 20:31 sati.