|
...
ajmo nazad, ajmo sad stat, ajmo sad začepit uši disat pod vodom, pustit soundtrack iz amelie i ubacit klinčić u lonac vina iz rinfuze zatvorit prozor i pogasit svjetla i šuškati rukama pod pokrivačem mami je bio rođendan jučer, iduće godine će šezdeseti, psu je ispao predzadnji zub, više ne kontrolira piškenje, a vidjela sam jednog preslatkog u azilu pa mi se plakalo sve to nekako danas miriši na omekšivač i crveno-zelene košulje a di si ti? zar nisi trebao biti ovdje zar nije bio takav dogovor da ćemo se jednom u svake tri godine zaljubiti jedno u drugo bez obzira na to kog inače volimo i bez obzira na to što se nećemo odreći svojih ravnih linija u suprotnim pravcima neki prema gore, neki dolje, a neki uvijek samo ravno, ravno i ravno je dobro, rekao mi je jedan prepredeni čarobnjačić kad sam još vjerovala sve što je govorio ajmo reć da je super ova psihodelija i potopit se skroz u tamne boje, tako da nam ne viri grlo iznad vode tako da nismo na sigurnom ajmo radije čekat da nam izrastu škrge ovdje pod vodom pa da ne moramo više pričati nego da se možemo samo gledati brati podvodno cvijeće i nositi ga na plažu pustiti da na plaži izraste šuma, da u šumi izraste planina, da u planini izraste koliba, da u kolibi izraste mali svijet u koji ćemo useliti s velikim ruksacima na leđima i s limenim lončićima obješenima o remenje ajmo se sad vratiti na početak, sve premotati ondje gdje je jednom počinjalo u veliki perivoj s lješnjacima i šljunčanom stazom, iza kojeg je jedno oronulo nogometno igralište, na kojem nevidljive momčadi igraju utakmice bez rezultata, i gledaju ih samo duhovi i mi, kao moj stari i ja nekad davno igralište iza kojeg je onda i polje ajmo zajahati ove stare bicikle bez kotača, ubrati par makova koji će nam se raspasti među prstima i onda spavati dok mala čudovišta skupljaju stvari koje su nam poispadale iz džepova grade ruševne dvorce i prave dječje brojalice od onog što je bila priča o nama |