malo sam tupa
jedino mi (ove večeri)
padaju na pamet paralelni svemiri
nije to new age, to su obične paralelnosti
svemiri s pankerskim sivim pločnicima
na koje će svaki tren pasti prazna boca crnog vina
i kotrljati se umjesto zvuka koraka
(da netko tko čita
ne pomisli
da netko dolazi)
jedino mi padaju na pamet
neki likovi iz nekih priča, iz nekih kadrova
plave ljubavi u stranim gradovima
i ruke u rukavicama
pada mi na pamet najtužniji devetnaestogodišnjak na svijetu
koji je prije pet godina plakao ispružen na jednom budimpeštanskom pločniku
zbog mene
on je plakao jer se ljudi ne spajaju
a mogli bi
every me every you
nije vrag da je baš to priča mog života
toliko sam tupa u zadnje vrijeme
za bilo što emocionalnije od povremenih mokrih snova
da su mi u glavi i srcu samo ti svemiri koji su toliko paralelni da plave priče u njima
gube ton
imam još neki tračak snage kojim čuvam sliku
iako rijetko kad nešto čujem
Post je objavljen 22.11.2013. u 00:47 sati.