|
malo sam tupa jedino mi (ove večeri) padaju na pamet paralelni svemiri nije to new age, to su obične paralelnosti svemiri s pankerskim sivim pločnicima na koje će svaki tren pasti prazna boca crnog vina i kotrljati se umjesto zvuka koraka (da netko tko čita ne pomisli da netko dolazi) jedino mi padaju na pamet neki likovi iz nekih priča, iz nekih kadrova plave ljubavi u stranim gradovima i ruke u rukavicama pada mi na pamet najtužniji devetnaestogodišnjak na svijetu koji je prije pet godina plakao ispružen na jednom budimpeštanskom pločniku zbog mene on je plakao jer se ljudi ne spajaju a mogli bi every me every you nije vrag da je baš to priča mog života toliko sam tupa u zadnje vrijeme za bilo što emocionalnije od povremenih mokrih snova da su mi u glavi i srcu samo ti svemiri koji su toliko paralelni da plave priče u njima gube ton imam još neki tračak snage kojim čuvam sliku iako rijetko kad nešto čujem |