Marketing
Ljubavi majčina, može li se živjeti od uspomena i sjećanja. Tako sam te zvala jutros da se javiš, samo da mi kažeš ne brini. Stalno si govorio, ne brini. Sada više ne i ne brinem, sada želim znati da ti je dobro, da si sretan. To mi sada reci, reci mama ja sam sretan i ja nikada više neću pustiti suzu da krene. Dok god mi se ne javiš ja nisam sigurna da si zaista sretan i da ti je dobro. Znam jedino da te ne boli, da tamo nema suza, patnje, stradanja, briga. One su ostale ovdje, ali...ja želim znati, tako očajno želim da mi se javiš. Gledala sam prema vratima gdje si stajao u petak ujutro, uporno sam gledala da te tamo ponovo vidim i da mi kažeš, dobro sam. Ništa se nije dogodilo, osim što je u mom oku opet zasjala suza. Volim te sine toliko snažno, ti to moraš osjetiti. Moja ljubav je toliko velika da izbija kroz svaku poru moga tijela, putuje u nebeske visine. Moraš je osjetiti, vrati mi samo mrvicu, najmanju mrvicu ove moje ljubavi i ja ću ponovo živjeti. Vrati majci osmjeh na lice, nitko to ne može učiniti nego ti. Ja tako silno želim znati, i vjerujem da me nećeš ostaviti da predugo čekam. Pošalji mi samo jedan mali, majušni znak...i ja ću biti sretna do susreta s tobom.
Post je objavljen 01.09.2013. u 11:32 sati.