Marketing
PUSTINJSKE LISIČICE
Popularno je proboraviti koji dan u pustinji: čovjek se ima sjediniti sa realnošću, nauživati senzacionalnog okoliša, dobiti prostora za kontemplaciju, vremena za misao i sva ta sranja.
Uzeli smo turu sa Massoudom Jaladatom kojeg je sam Usamljeni planet preporučio. Massoud je imao druge obveze, pa nam je poslao svoga susjeda u svom Land Cruiseru. Susjed je sa sobom poveo prijatelja Alija. Poveo ga je da se malo podruže. Pripovjedali su se ko' one dvije gospođe na relaciji ZG – ST. Jedna je izašla na Jugoplastici, al se morala vratiti, da još nešto ispriča. Šalu na stranu, Ali je vrijedio kao pomoć u mjenjanju probijenih guma – prvo prednja lijeva, pa zadnja desna.
Spavali smo doslovno pod zvijezdama. Ne znam zašto sam mislila da je u programu spavanje poetski opisano i da zapravo spavamo u interijeru. Dakle, na perzijskom tapetu, u kineskim (po veličini) vrećama koje se još nisu prale; zahod iza obližnjeg proplanka. Sreća nije bilo kiše.
Cijela 24 sata nismo vidjeli niti jednu sliku Imama. U pustinji nema uvjeta. Inače njegova glava visi čak i u predvorjima javnih konduta. Kontemplacijom smo došli do genijalne spoznaje: Imam sliči na Seana Connerija. Šarm je koji klade valja!
I evo kako napraviti vegetarijanski gulaš u pustinji:
Kod kuće se treba prethodno užbatiti 5 – 6 kokošjih jaja i staviti u staklenku. Ubrati 3 velika drva za objesiti lampu jer je noć. Akumulator mora biti ganc-novi. Naložiti vatru i pristaviti kotlić. Ubaciti sitno sjeckane krumpire, kapulu na četvrtine, pa sve začine po šaku. Ako je pustinja slana, onda otkidati komad kore sa zemlje i to ubaciti u kotlić. Na kraju dodati, ako se ima, još štogod povrća. Ta-na-na-naaaaaaaa – čorbica je spremna.
Post je objavljen 23.08.2013. u 17:03 sati.