Za Pelješac smo se odlučili zbog tri stvari: nikada nismo bili na tom poluotoku, želili smo odmor provesti sa obitelji koja već dugi niz godina kampuje u Trpnju i zbog divljih šakala.
Obitelj je bila na ukupu a dani s njima, obzirom da ih nisam vidjela skoro tri godine bili su ispunjeni beskrajnim pričama, kupanjem i ljenčarenjem, ali tako je uvijek kada se skupimo: veselo, živo, svi pričaju istovremeno, nemamo vremena da kažemo sve što smo propustili u „stresnoj“ svakodnevnici. A najviše volim ovakve odmore.
Druga dva razloga svela su se na par riječi: sreli smo (uglavnom) neljubazne mještane a šakali su se sakrili i njih nismo mogli da vidimo cijelo vrijeme našeg boravka tamo, iako smo se trudili.
Mještani: puno obećali ... malo pružili. Iako smo skupo platili apartman u kojemu je trebao da bude klima-uređaj, prozori nisu imali čak ni grilje ... a smještaj je bio u potkrovlju! Navodno oni koji su trebali da ugrade klimu nisu došli!? Ali cijena, koja je ionako bila paprena nije snižena. Tako smo cijeli dan provodili na plaži i u kampu kod obitelji što nam je spasilo dan ali noći su zato bile paklene.
Da bi se došlo do svježe ribe moralo se poraniti i sačekati ribare što je bilo uživanje … sam osjećaj da kupuješ plodove mora direktno sa ribarske barke bio je jedinstven. Ali, naravno,ako si tu ribu dobio! Turisti, koji su došli u šest, pola sedam, popili kavu i gledali kad će sa pučine da se pojavi brodić s ribom, često je uopće nisu mogli dobiti, jer su mještani, koji su stizali tek kada je brodić već davno bio usidren u luci, ignorirali red te uzimali i dobivali šta su želili, vjerovatno smatrajući da smo mi na godišnjem odmoru i da možemo da čekamo pa ako šta ostane!? Mislite da je to sve? A ne, bilo je mnogo takvih sitnica koje su nam pomalo kvarile ono što je priroda pružala.
Šakali? Zoran je toliko želio napraviti nekoliko fotki. Na žalost nismo ih vidjeli ali smo ih čuli. Navečer kada je mjesec izašao počelo je njihovo zavijanje. Teško je to opisati. Kao da su na okolnim brdima bila mala djeca koja su u koru plakala. Tužno plakala. Zaista dojmljivo! A oni, koji dolaze ovamo godinama pričali su da su ponekog od njih vidjeli blizu kuća... silazili su kada su bili gladni. Ali nisu nikada čuli da je ijedan napao ljude.
Pelješac … Trpanj... mještani... šakali... razočarani godišnjim odmorom? NE!!! Sve je popravila priroda … nepregledni maslinjaci, njegovani vinogradi, divlje raslinje prepuno cvijeća i čisto more sa divnim plažama koje su imale dovoljno hladovine ispod palmi.