Pregled posta

Tko danas ni(je) pedofil?

"Pedofili su svuda oko nas!" Tako barem tvrdi službena propaganda. Međutim zaboravlja se jedna stvar. Propaganda (državna ili od strane određenih interesnih skupina i institucija) ima jednu jedinu svrhu - sijanje panike i poticanje lova na vještice!

Iako propagandna mašinerija raznim racionalizacijama pokušava te svoje aktivnosti prikazati kao "edukaciju", ona to nije, jer da bi se radilo o edukaciji, tada bi trebalo osim, (polu)informacija o otkrivenim slučajevima zlostavljanja i tome sličnog, davati i informacije o tome što pedofilija nije, te koja je njena točna definicja. No to se ne čini. Svi dušebrižnici samo trube o opasnostima koje vrebaju djecu, pa se dobiva dojam da ništa drugo ne postoji...

Naravno da se takvom propagandom iskorištavaju slabe točke površnog, lakovjernog i neinteligentnog dijela populacije, a što pak vodi do pojave sveopće histerije. U ovom slučaju to se naziva pedofilofobijom.

PEDOFILOFOBIJA

Pedofilofobija je iracionalan strah i paranoidno vjerovanje da će nečije djete neizostavno biti napastovano, silovano ili čak i ubijeno od strane nekog pedofila. Tu prednjače roditelji (posebno majke) koji vjeruju kako na svakom koraku nekakvi pedofili vrebaju baš njihovu djecu, te pedofilom proglašavaju svakog stranca koji i samo pogleda njihovo dijete, a pogotovo ako u njega uperi fotoaparat ili mu se nasmješi, obrati isl...

Naravno kako bi se suzbila dotična histerija, dežurne dušebrižničke institucije umjesto prave edukacije izmišljaju "preventivne mjere" koje bi sistemom zakonske represije kao trebale "zaštititi djecu". No te mjere su uvijek usmjerene u pogrešnom smjeru - uglavnom se tiču samo stranaca, nepoznatih ljudi, ne obazirući se ni malo na činjenicu da su najčešći zlostavljači djece i proizvođači dječje pornografije upravo članovi njihove obitelji, a ne stranci!

Uz to i kod nas je, po uzoru na neke strane zemlje, pokrenut registar osuđenih pedofila koji je tajan, i u čiji uvid imaju samo određene institucije, no treba se postaviti pitanje koji je zapravo smisao dotičnoga? Naime, za neka zaposlenja, svaka osoba mora poslodavcu predočiti uvjerenje o nekažnjavanju, a u slučaju da je osoba osuđena za neko kazneno djelo (te ako nije nastupila rehabilitacija), to će pisati na dotičnom uvjerenju, a poslodavac mora samo zaviriti u kazneni zakon da vidi o čemu se točno radilo... i to vrijedi za sva kaznena djela.

No svejedno, svima su puna usta "prevencije", a u čije ime se zabranjuje sve i svašta, čak i stvari koje ne ugrožavaju niti su ikada ugrožavala djecu... (tj. izmišljaju se problemi)

DJEDOVI MRAZOVI (NI)SU PEDOFILI!?

Prije dvije godine je kod nas tako donesena odluka kojom se iz "preventivnih" i "sigurnosnih" razloga izričito zabranjuje da djeca sjedaju u krilo "Djedu Mrazu". Štoviše, zabranjuje se i svaki fizički dodir djece i "Djeda mraza" poput zagrljaja ili poljupca, a kao glavni razlozi za ove zabrane navodi se upravo "zaštita djece od pedofila".

Iako je i više nego očito da se nikada nije dogodilo da je neki "Djed Mraz" slovao ili bludničio nad nekim djetetom na očigled roditelja, svejedno se netko sjetio to zabraniti. Radi samo o još jednoj "preventivnoj" idiotariji u režiji institucionaliziranih dežurnih dušebrižnika.

Štoviše, trebalo bi zapitati dotične, hoće li možda uskoro pokrenuti i inicijativu da se uvede i zabrana prema kojoj djeca "zbog prevencije pedofilije" neće više smjeti u javnosti sjesti u krilo rođacima i članovima vlastite obitelji? Kako je krenulo, danas već ima ljudi koji poprijeko gledaju na to da dijete nekome sjedne u krilo...

KAKO (NE) PREPOZNATI PEDOFILA?

Ono što je pak doista apsurdno, i pokazuje sveopće pomanjkanje mozga, jest to da neki čak idu tako daleko da po uzoru na srednjovjekovni "Malleus malleficarum" (priručnik za otkrivanje vještica, koji opisuje "kriterije" kako prepoznati je li netko vještica) navode nekakve "kriterije" po kojima se "sa velikom pouzdanošću može na prvi pogled preopznati je li netko pedofil". Problem je samo u tome što su neki od dotičnih "kriterija" toliko neodređeni i opširni da ih komotno može zadovoljiti većina ljudi, a koji sa pedofilijom nemaju nikakve veze... ponekad je dovoljno samo da se nađu u blizini djece.

Uglavnom evo tih "kriterija" (koje je napisala jedna blogerica) koji u sebi sadrže popriličnu količinu gluposti:

(Mnogo ljudi je popularno u zajednici, a nisu pedofili. Možda bi se bi se svi ljudi trebali truditi ih drugi mrze, da nebi bili sumnjivi?).


(Možda trebalo preventivno pohapsiti sve muške odgajatelje u vrtiću? Ili bilo koga odrasloga tko se u nekom trenutku igra s djecom?)


(Seksualna orjentacija može biti sklonost pedofila prema spolu žrtve, ali nipošto ne može biti kriterij za otkrivanje pedofila jer bi inače kompletna populacija planete bila pedofilskih sklonosti!)


(Znači djetetu se ne smije ništa darovati za rođendan ili blagdane, jer je to znak zavođenja, tj. pedofilskih sklonosti?? Hm, znači roditelji i rodbina su na prvom mjestu koji daruju djecu za rođendan, imendan, blagdane... i organiziraju dječje zabave)


(Znači li ovo da svatko tko želi pomoći djetetu u nevolji pedofil?)


(Puno je ljudi oženjeno i ima djecu, no znači li to da su zbog toga automatski i pedofili?)


(Činjenica jest da su pedofili u većini slučajeva nenasilne osobe, no iz ovoga se može interpretirati da je bilo kakva ljubaznost prema djeci znak nekakvih pedofilskih sklonosti.)


(Po ovome bi značilo znači da je već i samo gledanje djeteta znak da je netko pedofil. O fotograiranju ili fizičkom kontaktu da se i ne govori...)


(Ovo je malo žešća glupost, jer pedofila ima svih dobnih skupina, od starijih maloljetnika do ljudi treće životne dobi, različitih društvenih i materijalnih statusa, zanimanja i religijskih sklonosti.)


(Velik dio obiteljskih ljudi nema policijski dosje. Isto tako ako netko ima seksualnu disfunkciju i loš seksualni život u braku, to ne znači da je automatski i pedofil..)


(O ovome bi se dalo nadugačko i naširoko raspravljati, no nekako ta logika ne stoji jer bi prema njoj najveći postotak seksualnih zlostavljača trebale biti - žene; djevojčice su puno češće žrtve seksualnog zlostavljanja od dječaka.)


(Ovo je također žešća glupost, jer postoje mnoge odrasle osobe koje vole čitati stripove, a ima i onih koji iz sentimentalnih razloga čuvaju igračke i slikovnice iz mladosti.)


(Danas svi govore od seksualnim aktivnostima djece i mladih, a posebice razni aktivisti za zaštitu djece... )


(Pitanje je kakva je uopće korelacija između masturbacije i pedofilije, jer je poznato da velika većina ljudi masturbira. Masturbiranje je sasvim normalna radnja koju neki upražnjavaju češće, a neki rijeđe, tako da je ovo još jedna poprilična glupost...)


(Ako netko to čini, moguće je da ima nekakve pedofilske sklonosti, no to se može saznati samo ako osoba to sama nekome kaže, ili ako bude otkrivena u nekoj policijkoj akciji.)


(Postoji nešto što se zove "role-playing", a kojeg upražnjavaju neki parovi.)


(Na koji način ovo može biti nekakav kriterij za otkrivanje pedofila?)


(Ovo se može otkriti tek nakon policijskih akcija...)

FOTOGRAFI, FOTOGRAFIJE, FOTOGRAFIRANJE

Jedan od najvećih problema današnjice svakako je dječja pornografija - pojava koja je zamah u širenju dobila pojavom interneta, a zbog koje su svi fotografi zbog svojeg hobija u očima pedofilofobičnih dušebrižnika postali "potencijalni pedofili". Praktički svatko sa malo većim fotoaparatrom tko se zatekne blizu djece riskira da bude proglašen pedofilom...

Osim toga, mnogi općenito ovom problemu pristupaju subjektivno, tj, na temelju nekakvih svojih "moralnih" svjetonazora sami određuju što je pornografsko, a što ne. Međutim, takva subjektivna ocjena se ne može uzimati kao mjerodavna, jer mnogi "moralisti" i dušebrižnici, već i snimke odjevene djece, ili one u kupaćem kostimu smtraju "pornografskima" iako sa pornografijom nemaju veze.

Dok zakon definira dječju pornografiju kao "slike koje prikazuju djecu ili maloljetnike u seksualno eksplicitnom ponašanju ili je fokusirana na njihove spolne organe", ipak se u praksi događa da tumačenje dotične odredbe često bude vrlo proizvoljno i "rastezljivo", bilo od strane nekog nadobudnog roditelja koji diže paniku čim netko svoj aparat uperi u smjeru djece, bilo do strane policije, pa čak i sudova.

Naime, ako se već zakonski ide sankcionirati ljude zbog fotografija, tada kriteriji (za ocijenu je li nešto legalno ili ne) moraju biti isklučivo objektivni i vrlo jasno određeni, a ne da se to određuje po nečijem subjektivnom osjećaju (koji je rezultat nečijeg svjetonazora), ili pak iz nekakvog "konteksta" u kojem se neka slika nalazi.

Štoviše, zanimljivo je to da ne poistoji nikakav konkretan "hodogram" prema kojem bi se objektivno određivalo je li neka slika pornografska ili ne, no takav "hodogram" po kojem bi se svi trebali ravnati, mogao bi izgledati otprilike ovako:

1. Da li je na slici dijete ili vidljivo maloljetna osoba?
Ako da, idi na točku 2., ako ne, idi na točku 8.

2. Da li slika prikazuje dijete u nekom eksplicitnom seksualnom ponašanju (masturbacija, felacio, penetracija...), ili prikazuje dijete kako eksplicitno obavlja nuždu?
Ako da, idi na točku 6. Ako ne idi na točku 3.

3. Da li slika prikazuje dijete koje je golo ili polugolo (odjeveno u kupaći kostim ili donje rublje)?
Ako da, idi na točku 4., ako ne idi na točku 8.

4. Da li se (polu)golo dijete na slici nalazi u položaju u kojem su u prvom planu njegovi spolni organi (razodijeveni ili vidljivi kroz odjeću), ili položajem tijela eksplicitno ističe spolne organe (npr. raširene noge, pokazivanje genitalija isl.)? Ako da, idi na točku 6. Ako ne, idi na točku 5.

5. Da li slika prikazuje (polu)golo dijete za vrijeme kupanja, igre ili nekog drugog sličnog događaja, ili prikazuje (polu)golo dijete kako pozira (bez da su mu spolni organi eksplicitno vidljivi). Ako da, idi na točku 7. Ako ne, idi na točku 8.

6. Slika prikazuje dječjju pornografiju! Dotična fotografija je u svakom pogledu ilegalna, a njeno posjedovanje i distribucija su zakonom opisani kao kaznena djela!

7. Slika ne predstavlja dječju pornografiju, te se vrlo vjerojatno radi ili o dokumentarnoj fotografiji iz obiteljskog albuma, modnoj fotografiji, umjetničkoj fotografiji, medicinskoj dokumentaciji ili sličnome. (Iako će mnogi dušebrižnici i pedofilifobi i ovakve slike smatrati pornografskima, jer bilo kakvu golotinju automatski izjednačavaju sa seksom, one nisu pornografske.)

8. Slika ni u kojem slučaju nije dječja pornografija, i samo teško bolestan i poremećen um može takvu sliku uopće smatrati pornografskom.

Neki će možda primjetiti da prema ovom hodogramu golotinja nije u svim slučajevima protuzakonita, iz jednog prostog razloga - mnogi ljudi imaju u svojim obiteljskim albumima slike svoje (polu)gole djece. Kada bi se baš svaka slika golotinje automatski smatrala pornografskom, tada bi svi rodlitelji na svijetu koji su snimili neku sliku svojeg (polu)golog djeteta trebali biti zbog toga sankcionirani....

ARGUMENTI PROTIV SLIKA DJECE

Zanimljivo je, ali istovremeno i jako zabrinjavajuće, da mnogi "brižni roditelji", smatraju kako ne bi trebalo snimati djecu, odnosno da bi to smjeli činiti samo roditelji, zbog tradicionalnog vjerovanja da je svaki stranac blizu djece nekakav pedofil. No kada u debatama pokušavaju opravdati tu svoju histeriju, nemaju pravih argumenata, već najčešće ponavljaju nekoliko fraza koje nisu argumenti već čiste logičke pogreške:

** "Očito da nemaš djecu." (ili neka varijacija)

Ad hominem - logička pogreška koja napada izvor nekog argumenta umjesto sam argument. Po obrazcu A tvrdi X, B tvrdi da je problem u A (a ne u X). Štoviše, ovo je specifičan oblik, tzv. "ad hominem iz okolnosti", gdje se smatra da je tvrdnja X netočna (ili da A nema pravo tvrditi X) samo zato što se A ne nalazi u "odgovarajućoj situaciji".

** "Zamisli da netko vidi sliku djeteta, pa bi mogao ....(umetni po želji)."

Klizava padina - uvjerenje da neka akcija neizbježno iza sebe vuče "domino efekt" sa u konačnici izuzetno nepoželjnim posljedicama, kroz niz (možda čak i logični točno) međusobno povezanih zamišljenih akcija, no bez ikakve garancije da će to doista i dogoditi. Ovo neki još nazivaju i "što bi bilo kad bi bilo". Osim toga promatranje slike samo po sebi ni na koji način ne ugrožava osobu čiji se lik nalazi na slici.

** "Kako bi se ti osjećao da ti netko nepoznat snimi djete"

Emotivni priziv - pokušaj da se opravda svoj stav i/ili pridobije potpora za odobravanje svog stava ili mišljenja na način da se kod neistomišljenika pokuša izazvati sažaljenje, strah ili paranoja.

** "Zašto ti toliko braniš kriminalce. Sigurno si to i sam" (ili varijacije)

Napad na "slamnatog čovjeka" - pridavanje nekoj osobi negativnih i nepoželjnih karakteristika (iako zapravo ništa ne dokazuje da ta osoba doista posjeduje te karakteristike), kako bi se dotičnu osobu na račun tih izmišljenih karakteristika diskreditiralo. (Ovo je često je rezultat greške pridruživanja po sistemu "tko ne misli kao ja taj je 'njihov'.")

Osim ovoga gore, mogu se još naći i primjeri "citiranja" nepostojećih zakona i zabrana, najčešće izmišljenih samo u svrhu opravdavanja vlastitih mišljenja i stavova, i tlačenja svih oko sebe...

NOVI ZAKONI

Uskoro kod nas stupa na snagu novi kazneni zakon. Iako promjenjen kako bi deklarativno služio suzbijanju zločina to čini na jedan vrlo čudan način - potencijalnom kriminalizacijom sve većeg broja ljudi. Naime, po pitanju nekih kaznenih djela snižavaju mse kriteriji prema kojima nešto postaje kažnjivo (a prije nije bilo), dok se uz to izmišljaju nova kaznena djela, od kojih su neka doista potrebna, dok su neka po svojoj definiciji - siva zona.

Post je objavljen 23.12.2012. u 00:01 sati.