Marketing
Treće lice Ilice
Ilica, kod Medulićeve ulice, najstariji "model" tabli koje se mogu naći u toj ulici. Snimio: Vanja
Najzapadnija tabla sa imenom Ilice i istodobno i najnovija, jedina sa zaoboljenim rubom, kod ž.st. Vrapče. Snimio: Vanja
Ako ikoja ulica u Zagrebu ima pravo nositi ime zagrebačkog simbola, onda je to Ilica. Ne samo zato što ona "izvire" iz glavnog zagrebačkog trga i najuže gradske jezgre i što se njeno ime može pratiti unatrag sve do 15 stoljeća i što je to jedina zagrebačka ulica koja u jednom potezu spaja centar grada i već poprilično udaljenu periferiju, već i zato što nosi jedinstveno i uvijek lako prepoznatljivo ime. Niti jedan drugi hrvatski grad nema Ilicu, za razliku od Jelačićevih, Starčevićevih, Tuđmanovih i svih drugih često sretanih imena ulica i trgova ... prema mojem kratkom istraživanju weba, osim zagrebačke Ilice isto ime nosi samo još jedan grad u Turskoj!
Ilica kao druga najduža ulica u Zagrebu (najduža je Slavonska avenija, a na diobi drugog mjesta je Radnička cesta) i ulica sa najviše kućnih brojeva (kbr 530 je najveći koji sam uspio pronaći) ima mnogo lica ....
.... njeno prvo lice, povijesno-urbanističko-arhitektonsko je odlično i iznimno detaljno opisao Krešimir Galović u postu na svojem blogu i ja tu nemam više što dodati. Bravo, Krešimire, taj tekst bi trebalo izdati u obliku posebne knjige!
.... njeno drugo lice je ambijentalno, može ga se vidjeti po haustorima, dvorištima, u trgovinama, iza otvorenih, ali i zatvorenih prozora i vrata .... na tu temu je već bilo različitih projekata, evo jednoga o kojem sam svojedobno i ja napisao post:
... a treće lice?
Ajmo ga nazvati trivijalnim, onim kojim se bave marginalci, znatiželjnici ... a to je ono lice koje je i meni blisko jer nudi novi pogled na već poznate stvari odnosno poznatu ulicu. I sa tom idejom, drugog (pardon, trećeg!) pogleda na Ilicu, sam odlučio podići pogled u zrak i obratiti pozornost na ulične table te ulice i prebrojiti ih, uočiti lokacije tabli, vrste, razne druge specifičnosti. Nije mi za to trebalo puno vremena, dovoljna su bila dva posjeta ulici biciklom i sveukupno 3-4 sata "na terenu" sa fotoaparatom i notesom.
Na cijelom toku te ulice se nalaze 42 raskršća (uključeni spoj sa Jelačić placom i prelazak u Aleju grada Bologne), od toga 29 važnijih) i očekivao sam da je većina njih opremljena sa bar po jednom tablom, a neka i sa više njih, kako bi se olakšalo snalaženje posjetiocima te ulice. Očekivao sam da ću pronaći razne vrste tabli, od najstarijih do najnovijih, i da će sigurno neke od njih biti iz raznoraznih razloga postavljene na neobična mjesta ili u neobičnom "društvu".
A što je pokazalo istraživanje?
Sve zajedno sam pronašao samo 32 table!
Dakle, u prosjeku jedva malo više od jedne po važnijem raskršću!
Margaretska/Gundulićeva S/Gundulićeva JZ/Mesnička
Frankopanska S/Frankopanska JZ/Medulićeva S/Medulićeva JI
Medulićeva JZ/Britanski trg S/Britanski trg J/Kačićeva
Primorska JI/Primorska S/Primorska JZ/Krajiška
Republike Austrije/Reljkovićeva/Čanićeva/Čanićeva
Slovenska/Nad Lipom/Vodovodna/Selska
Črnomerec/Kustošijanska/Vatrogasna JZ/Vatrogasna SZ
Roginina/Vrapčanska/Vrapčanska aleja/Aleja Bologne
Najbogatije je raskršće sa Medulićevom koje ima čak tri table, dok niti jednu nemaju npr. sam početak ulice kod Jelačić placa (mislim da je nekad bila jedna na zgradi gdje su nekad bile "Rukotvorine", no sada je zgrada zastrta zbog radova, a ploču nisam uspio uočiti), Domobranska, Szabova, Cankareva, Zagrebačka ...
Sveukupno je zastupljeno pet vrsta tabli - i tu nema niti jedne one najstarije, sive, kakve se mogu naći u strožem dijelu grada.
- pet je najstarijeg tipa, emajlirane, sa dvostrukim obrubom i naznakom općine/rajona (Medulićeva, Britanski trg, Kačićeva), potiču iz kasnih 50-tih ili ranih 60-tih godina 20. stoljeća
- dvanaest je nešto mlađih (iz 60-tih godina), emajlirane, sa dvostrukim obrubom, ali bez naznake općine
- četiri su još nešto mlađe (iz 70-tih), također emajlirane, ali samo sa jednom crtom obruba
- jedanaest je novijih tabli (postavljenih od 2000. godine do danas), od kojih su dvije karakteristične, jedna (kod ulice Črnomerec) je starija, većih slova no što je to uobičajeno, dok je druga najnovija (postavljena tokom 2012. godine), isto tako velikih slova, ali i zaobljenih rubova.
Zanimljivo je i pogledati s čime se sve table bore na svojim lokacijama - kablovi, reklame, cijevi, oluci, čak su tu i rešetke dućanskih vrata!
Također je zanimljivo i da se sve iličke ulične table osim jedne, posljednje, nalaze na kućnim fasadama, a posljednja se nalazi na uobičajenom metalnom stupu (štangi). Još do nedavna običnom prolazniku nije baš bilo jasno gdje zapravo prestaje Ilica, a počinje Aleja Bologne, ovom najnovijom tablom je to jasno definirano.
Zanimljivo je pogledati i kućne brojeve - njih nisam analizirao tako detaljno, no svejedno sam zabilježio neke tipične ... stari sivi brojevi se mogu naći isključivo do Črnomerca, pretpostavljam da su bili vezani uz teritorij grada Zagreba (koji se nekad prostirao samo do mitnice na Črnomercu).
Nakon toga, u Kustošiji i dalje, se može naći zbirka nešto novijih standardnih kućnih brojeva, iz 50-tih pa sve do 70-tih. Novije zgrade i kuće imaju često neke svoje vlastite kreacije, čini se da je na tome polju s vremenom sve veća raznolikost. najveći kučni broj koji sam uspio pronaći je 530, zaogrnut žbunjem na obiteljskoj kući pored knjižnice u Vrapču.
Prve sada vidljive neparna i parna ploča sa kućnim brojem. Snimio: Vanja
Sve snimio: Vanja
Kućni broj 500, malo iza Vrapčanske, na caffe baru Zebra te posljednji ilički broj. Snimio: Vanja
A za kraj - znate li zašto Ilica završava baš tamo gdje završava?
O tome će više biti riječi u slijedećem postu!
Post je objavljen 12.07.2013. u 08:11 sati.