nije nemir,
sjećanje je.
kao stijena o koju grebeš noktima,
jer nemaš gdje uprijeti prste,
ni korake.
u mjestu, u zraku, u eteru,
truniš prašinu sa kamena
tražeći u njemu zemlju
koja ne postoji za korijenje.
i vjetar ti izmiče,
osim u kosi,
u obrvama
i ponedgje na vratu,
između sluha i riječi,
zagolica misao.
nije nemir,
sjećanje je.
kao da visiš
nogu lakih kao stajanje
kad znaš da ne možeš poći.
toplina
i puko maštanje
Post je objavljen 09.07.2013. u 10:50 sati.