Evo me doma, frisko sa Šalate. veceras je bio koncert Rambo Amadeusa i TBFa na Šalati. Rijetko idem van, uglavnom je šema poso-kuca-birtija, najčešće bez birtije. A u kući djeca. Tu i tamo dodje vrijeme da se razbije monotonija. Veceras je bila ta noc.
Preljepa dugo ocekivana ljetnja noc. Dobra mjuza i pretpostavljam jeftina cuga i transparernt Johny vrati se i budi presjednik (bez d). Na dnu Šloserovih, tip nam nudi ulaznice za 50 kuna, navodno su 120. Pijan, djeluje malo kronerski pa u neverici provjeravam tudje karte da nas ne ozeni za 100 kuna. Te njegove karte su gratis, pa ne mozemo provjerit, drukcije su od obicnih. Odlucimo riskirat, uzimamo karte i ulazimo bez problema. Čim je tako počelo, mogla sam znat da će bit odlično. I bilo je.
Usla sam među ljude i osjetila se doma, ko da je bilo jucer, ko da se izmedju nista nije dogodilo, samo sam 15ak (mozda malo i vise) godina starija. Na samom ulazu poznati miris koji se siri sa skrivenog mjesta :-) u moje vrijeme za to se islo u zatvor. Nadam se da danas ganjaju bar mrvu krupniju zvjerad. Drustvo odlicno - moj muz. Ipak godine idu i zivci lagano odlaze, postajemo manje tolerantni, pa mi se stvarno ne da ulagati pretjerani trud u komunikaciju. Ljepse je s nekim s kim ide bez suvisne price. U stvari tako je kod mene oduvijek bilo :-)
Gledam oko sebe, vidim nista se nije promijeilo, osim sto je Rambo rekao: "Ugasite elektriku da vidimo mobilne." a tih vrazjih naprava u moje vrijeme nije bilo. Ostalo sve po PSu, ko da je vrijeme stalo. Curice u trapericama, na nogama starke ili startasice. Jedino je marti malo manje. Bolje, lakse se prezivi gazenje. Decki u t shirtevima s angaziranim ili pivskim slikama i porukama, tu i tamo pokoja majica benda. Karirane kosulje, pive i cigarete. Nisam najstarija, mozda samo malo iznad prosjeka. Ili se tjesim. Rambo je nazalost vec bio prikraju kad smo dosli. Svirao je "cobane, vrati se", ljudi pjevaju, a ja se pitam znaju li uopce o kome je ta stvar (Josip Broz za neupucene). Pa "Te jedno te isto..." Ne odnosi se ta poruka samo na muziku, slazete se? Nije zaboravio reci da ga vole zene i spomenuti Dzemota. Bio je raspolozen, dobar performer ko i uvijek. Inspiriran Hendrixom malo vise nego inace. Rekla bih poslovicno dobar i dosljedan sebi. Britak, smislen, inteligentan.
Odmah nakon Ramba dolazi TBF. Postali su veliki, odmah se vidi. Mislim veliki hrvatski bend. odraduju koncert s lakocom i gustom. Opusteni, dobre vibre, lagano zagrijavaju atmosferu prema svojim vrhuncima. Kojiput mi malo fale teske teme, jer i tu su odlicni, ali ljetnji je dan, budimo danas opusteni i nista mi nece ovi dan pokvarit. Bila je tuzna fantasticna, nije bilo preforsirane nostalgicne. Prema vrhuncu su vodile guzice i sise, a sam vrhunac je bio veseljko, uz malo kasnije moja mater te trazi. Najbolja pjesma o prekidu, bez obzira na zajebanciju refrena. Puno vristanja, ruke gore, moje i tudje, Zagreb ih voli, svi ih vole. Decki su istinski i veliki kreativci i kad pomislim da nemaju vise sto rec, shvatim da su opet nadmasili sami sebe. I pred kraj bog i zemljani, meni najdraza psihodelicna, a za kraj smak svijeta. Mozda sam preforsirala glasnice, sutra 20 godina mature, ko ce sve to :-) ali da citiram Ramba: ja ne pristajem na onu "losije danas za bolje sutra, govore meni od jutra do jutra." Nego "vreme tece, zivot je kratak, guska se pece, a meni ce batak" :-) i tako dok sam skakala na TBF sjetila sam se svoje stare izjave kako imam osjecaj da cu s trideset skakat po rock koncertima. Trideset mi je zvucalo kao daleka nedostizna buducnost. Evo mene pred cetrdeset, a jos skacem :-)
Post je objavljen 15.06.2013. u 01:43 sati.