Evo me doma, frisko sa Šalate. veceras je bio koncert Rambo Amadeusa i TBFa na Šalati. Rijetko idem van, uglavnom je šema poso-kuca-birtija, najčešće bez birtije. A u kući djeca. Tu i tamo dodje vrijeme da se razbije monotonija. Veceras je bila ta noc.
Preljepa dugo ocekivana ljetnja noc. Dobra mjuza i pretpostavljam jeftina cuga i transparernt Johny vrati se i budi presjednik (bez d). Na dnu Šloserovih, tip nam nudi ulaznice za 50 kuna, navodno su 120. Pijan, djeluje malo kronerski pa u neverici provjeravam tudje karte da nas ne ozeni za 100 kuna. Te njegove karte su gratis, pa ne mozemo provjerit, drukcije su od obicnih. Odlucimo riskirat, uzimamo karte i ulazimo bez problema. Čim je tako počelo, mogla sam znat da će bit odlično. I bilo je.
Usla sam među ljude i osjetila se doma, ko da je bilo jucer, ko da se izmedju nista nije dogodilo, samo sam 15ak (mozda malo i vise) godina starija. Na samom ulazu poznati miris koji se siri sa skrivenog mjesta :-) u moje vrijeme za to se islo u zatvor. Nadam se da danas ganjaju bar mrvu krupniju zvjerad. Drustvo odlicno - moj muz. Ipak godine idu i zivci lagano odlaze, postajemo manje tolerantni, pa mi se stvarno ne da ulagati pretjerani trud u komunikaciju. Ljepse je s nekim s kim ide bez suvisne price. U stvari tako je kod mene oduvijek bilo :-)
Gledam oko sebe, vidim nista se nije promijeilo, osim sto je Rambo rekao: "Ugasite elektriku da vidimo mobilne." a tih vrazjih naprava u moje vrijeme nije bilo. Ostalo sve po PSu, ko da je vrijeme stalo. Curice u trapericama, na nogama starke ili startasice. Jedino je marti malo manje. Bolje, lakse se prezivi gazenje. Decki u t shirtevima s angaziranim ili pivskim slikama i porukama, tu i tamo pokoja majica benda. Karirane kosulje, pive i cigarete. Nisam najstarija, mozda samo malo iznad prosjeka. Ili se tjesim. Rambo je nazalost vec bio prikraju kad smo dosli. Svirao je "cobane, vrati se", ljudi pjevaju, a ja se pitam znaju li uopce o kome je ta stvar (Josip Broz za neupucene). Pa "Te jedno te isto..." Ne odnosi se ta poruka samo na muziku, slazete se? Nije zaboravio reci da ga vole zene i spomenuti Dzemota. Bio je raspolozen, dobar performer ko i uvijek. Inspiriran Hendrixom malo vise nego inace. Rekla bih poslovicno dobar i dosljedan sebi. Britak, smislen, inteligentan.
Odmah nakon Ramba dolazi TBF. Postali su veliki, odmah se vidi. Mislim veliki hrvatski bend. odraduju koncert s lakocom i gustom. Opusteni, dobre vibre, lagano zagrijavaju atmosferu prema svojim vrhuncima. Kojiput mi malo fale teske teme, jer i tu su odlicni, ali ljetnji je dan, budimo danas opusteni i nista mi nece ovi dan pokvarit. Bila je tuzna fantasticna, nije bilo preforsirane nostalgicne. Prema vrhuncu su vodile guzice i sise, a sam vrhunac je bio veseljko, uz malo kasnije moja mater te trazi. Najbolja pjesma o prekidu, bez obzira na zajebanciju refrena. Puno vristanja, ruke gore, moje i tudje, Zagreb ih voli, svi ih vole. Decki su istinski i veliki kreativci i kad pomislim da nemaju vise sto rec, shvatim da su opet nadmasili sami sebe. I pred kraj bog i zemljani, meni najdraza psihodelicna, a za kraj smak svijeta. Mozda sam preforsirala glasnice, sutra 20 godina mature, ko ce sve to :-) ali da citiram Ramba: ja ne pristajem na onu "losije danas za bolje sutra, govore meni od jutra do jutra." Nego "vreme tece, zivot je kratak, guska se pece, a meni ce batak" :-) i tako dok sam skakala na TBF sjetila sam se svoje stare izjave kako imam osjecaj da cu s trideset skakat po rock koncertima. Trideset mi je zvucalo kao daleka nedostizna buducnost. Evo mene pred cetrdeset, a jos skacem :-)
Što je lijinom srcu drago
Kućico draga,
Slobodo moja!
Palato divna,
drvenog svoda,
kolijevko meka,
lisnatog poda,
uvijek ću vjeran
ostati tebi,
nizašto ja te
mijenjao ne bi'!
U tebi živim
bez brige,
straha
i branit ću te
do zadnjeg daha!
Ježurka Ježić
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao što su sužnji pevali o njoj
Branko Miljković
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
A. B. Šimić
Manja buha - veći skok.
Moj pranonić
Život je ritаm koji se morа spoznаti. Jа osjećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čojvek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz svemira; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osjećаjno biće, kаo što su to biljke, zver i čovijek. Zvijezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo oveć obuzeti sobom rаzumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovjek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.
Tesla