kad
pišem, ja nisam fer
kad pišem, kažem da ti se žile napinju na rukama kao korijenje drveća i muka mi je gledati sa strane
jer želim gledati u te ruke
koje pale jednu za drugom, a pivu ostavljaju da hlapi
i ništa ne smijem pogledati nego samo pretpostavljati
dok buljim u strop i pjevam
i pitam se zašto nećeš dirati svoju djevojku
zašto ju ne držiš za struk i ne mirišeš joj kosu
ne izrecitiraš joj u uho bar jedan stih
zašto samo pušiš i tako polako piješ
muka mi je jer ju ne diraš, a ja ionako ne smijem gledati
voljela bi da je ovo pank i da se smijem boriti za život negdje u uglu šutke
da se smijem umoriti od emocija i čekati da me netko ugrize za vrat i odvuče na leđima
da poludi
jer mene se treba dirati
o tome mislim dok buljim u strop i zaklapam oči
da ništa ne gledam, da ne gledam vas koji ste sastavljeni od savršenih djelića stvarnosti, ali
zbog nečeg protiv vas protestiram i ne mogu vas odobriti
možda ne razumijem kako odnosi funkcioniraju
al pa šta sad
nitko ništa ne gubi
zbog onog što ja mislim
zatvorenih očiju stajat ću ovde da izrecitiram tih par stihova po koje sam došla
da ih progutam
da ih pojedem
da ih diram i da pustim da me polako preuzmu
kad se već ljudi preuzimaju tako polako i na neki način koji nikako da odobrim i
protiv kojeg mogu samo
pišući
protestirati
Post je objavljen 07.06.2013. u 21:38 sati.