|
kad pišem, ja nisam fer kad pišem, kažem da ti se žile napinju na rukama kao korijenje drveća i muka mi je gledati sa strane jer želim gledati u te ruke koje pale jednu za drugom, a pivu ostavljaju da hlapi i ništa ne smijem pogledati nego samo pretpostavljati dok buljim u strop i pjevam i pitam se zašto nećeš dirati svoju djevojku zašto ju ne držiš za struk i ne mirišeš joj kosu ne izrecitiraš joj u uho bar jedan stih zašto samo pušiš i tako polako piješ muka mi je jer ju ne diraš, a ja ionako ne smijem gledati voljela bi da je ovo pank i da se smijem boriti za život negdje u uglu šutke da se smijem umoriti od emocija i čekati da me netko ugrize za vrat i odvuče na leđima da poludi jer mene se treba dirati o tome mislim dok buljim u strop i zaklapam oči da ništa ne gledam, da ne gledam vas koji ste sastavljeni od savršenih djelića stvarnosti, ali zbog nečeg protiv vas protestiram i ne mogu vas odobriti možda ne razumijem kako odnosi funkcioniraju al pa šta sad nitko ništa ne gubi zbog onog što ja mislim zatvorenih očiju stajat ću ovde da izrecitiram tih par stihova po koje sam došla da ih progutam da ih pojedem da ih diram i da pustim da me polako preuzmu kad se već ljudi preuzimaju tako polako i na neki način koji nikako da odobrim i protiv kojeg mogu samo pišući protestirati |