Moraš ići
Mogu čekati još koje stoljeće
Da se odlučiš na povratke
I da izgovoriš riječ
Tako da te mogu čuti
Dotle ću skladati svoje pjesme
I voditi ljubav sa žicom i notama
Sve dok ne ustuknu od muzike
Koja ne postoji za svijet
I ne mogu me čuti
Probrane duše pristaju na mene
Tako i ja pristajem da slutim te
Bez da te ikada doista imam
I sada, kad pada kiša između sunca
Čak i sada osjećam kako utihuješ.
Samo mi još obrisi melodije
Skrojene po liniji tvog tijela
I načina na koji zabacuješ kosu
Samo mi još pjesme o tebi zvuče.
I ishitreno donešena je duga
Na nebo od čokolade i molitve
I naneseni su svi slojevi leda
Na moguće vrhunce udaljenih planina.
Samo si mi ti još ostala nedovršena.
Donesem te među taktove
Pa te zamijenim za šum
Pospremim u kutiju
I nosim sa sobom dok hodam.
U glavi si mi dok živim
Dok postojim za svijet
I ne mogu te čuti
Kako mi na uho donosiš vječnosti.
Ali moraš ići.
Ti uvijek negdje drugdje moraš biti.
Mogu čekati još koji milenij
Ako me možeš čuti.
Post je objavljen 07.06.2013. u 15:28 sati.