I zaista sam se trudila izvući te iz tvog iluzornog doživljaja svijeta..i mene..
Ali zapleo si se više nego naše ruke koje su se zapetljale davno
I pokušala sam, prokleto dugo sam pokušavala
Postojano prisutna poput stoljetnog hrasta, grleći te svim svojim granama
Ogoljena i naga, bez ijednog pokrivala, na tijelu, srcu..
Ispisala sam ti mnogo stihova, ne brojim ih i ne zbrajam
Dok si se gubio tamo negdje, između mene i svojih samoća
I vrtio među svakim mojim slovom, u svakom poetiziranju i svakoj oštroj kritici
I tjerao me u riječi kojima sam te pokušala vratiti
Slovo po slovo, dah po dah..
I dok te gledam kako se polako utapaš u strahu kojim vrišti tvoje tijelo
I bježiš i lomiš se, i ne znaš kako i zašto
Govorim ti da ne vjerujem u prošle živote jer..
Ja sam ovdje i sada i jedino tu
A kada zagrizem trgam zube i kosti i nije me briga za cijenu
Postoje cijene koje to nisu a plaćamo ih bez razloga
Trgamo zube, srce i koljena..bez potrebe
U silnom nastojanju da nahranimo onaj komadić sebe koji je uvijek gladan
i da napojimo onaj komadić duše koji je uvijek žedan
I kada sve zbrojim i oduzmem
Približim se i udaljim
Zumiram i izbacim iz kadra
Ostaje samo radost..bez imalo straha
Trenutak kojem je cijena neprocjenjivost
osmijeh kojim pomičemo svoje granice
sjaj kada smo goli do kosti
i gledamo sebe..
Sebe...
Post je objavljen 17.05.2013. u 23:29 sati.