Back in effect, vaš omiljeni heretik! Ok tvoj omiljeni heretik. Ok opet pričan sam sa sobom! A ona neuredna, samo 160 kilometara dalje od stare.
U staroj sobi koja više nije moja, ostavih dragim i nadasve strpljivim ljudima čudo uspomena. Hrpetinu cedeova, informatičkog otpada a možda čak i pokoju korisnu stvar, poput planinarske opreme. I tako već godinu dana planiram otić rješit tu situaciju.
Baza je da sam zapravo, nekoć davno, prestao vjerovati da se išta na ovom svijetu može prominit pisanjem. I zaboravio na ovaj blog, al eto nedavno ga pročitah, zahvaljujući koleginici indijanskog imena Dva Ćuka. Pa san se sitija da volin ovaj "tik-tak-tup-tap" šta ga rade tipke.
A i lipo je pročitat za koju godinu kakve su ti sve piiip-zdarije bile na pameti. U smeću mi stoji post iz 2006-e čini mi se u kojen bjesnim na profu, izbrisan jer mi se parija ogorčen, a sad san ga pročita i lipo se nasmija. A ne sićan se točno ni na koju od one dvi glupačetinerdetine san mislija!
Nego... snaga pisane riječi i to. Zapravo mi se činilo, a sad mi se još više čini, da ima i preveliku snagu. Da ja, iskreno, neman muda više stajat iza svojih riječi. Uvjerio sam se previše puta šta se događa iskrenim ljudima, ponešto na tuđim primjerima, a većinu, ka prava budala - na svojim. Al sad je proliće, pa me opet nije briga za ništa.
Eto, nije smišno i duboko i retardirano ka inače, ovaj post je više ka neki moj bookmark.
nego kako je ono išlo:
--->
i obavezno se volite, nema nan druge!
Post je objavljen 03.05.2013. u 01:49 sati.