Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/minutcutanja

Marketing


proces

vraćam se kući nasipom s cirkuske fešte
i napokon skroz osjećam lakoću proljetnog zraka, noći
ok sam, negdje na onoj crti između prepunosti, umora kojem više nema početka ni kraja
(nego se s njim živi)
i nemira
već danima pokušavam pisati o ovome što se u zadnje vrijeme događa
o procesu
i riječi mi ne idu- kao ni sada, uostalom,
dan je dug, dug kao kralježnica ujutro, u psu prema dolje, sve do gljiva koje se u pola noći krčkaju u tavi
a pred očima je još onaj nestvarno lijepi dječak mađioničar
pa ipak nikako da ga završim
još pronalazim nešto za učiniti i nešto za protjerati kroz tijelo
misao
možda i emociju, ne znam
možda o emocijama i nije tako strašno govoriti
jednom kad se naraste do njih

već danima pišem krivim riječima,
i ne pronalazim ništa drugo osim mirisa indijskih začina koji mi se uvukao u prste
pa ga stalno osjetim,
kao mali čovjek mirisni štapić
iz knjige,
u tramvaju, dok sjedim u krugu, dok radim, dok pješačim gradom, navečer kad uđem u praznu sobu- sve je začinjeno
i to mi se sviđa
to što mirišem na nešto zamišljeno
i što je bar to stalno
u ovom procesu koji se događa
u kojem se, očito,
ne štedim

a on
briše moje oronule redove
i daje mi samo miris
žut, prošaran- takav je
kao što je bio mjesec kad sam se sinoć vraćala nasipom, i kao što je ova šalica koju sam kupila u nedjelju za par kuna na podnevnom suncu negdje na kraju gradu
i koja već dva dana stoji neoprana od turske kave
možda je sve odlučeno kad sam, krajem ove zime, iznenada prerasla svoje emocije
i postala netko bolji od njih- od svojih zabluda
barem nakratko i barem jednom
možda je proces uvijek samo čekao
da mi počnemo njega, a ne on nas
da sami sebe iznenadimo

a možda me sjeb čeka baš tu, kad prekinem red
iako su dani duži i od kralježnice psa u kojeg se ujutro svijam
čeka me da mi začepi grlo
da dođe u obliku onoga čega nema
i što fali
uvijek i zauvijek
prvi udah i izdah

kad ovo ne bude međuvrijeme nego vječiti proces
znat ću da sam dorasla do svojih emocija
ovo su samo mirisi
i samo vječita noć taman poslije cirkusa
laka, mirisna, umorna i prazna



Post je objavljen 19.04.2013. u 23:25 sati.