|
proces vraćam se kući nasipom s cirkuske fešte i napokon skroz osjećam lakoću proljetnog zraka, noći ok sam, negdje na onoj crti između prepunosti, umora kojem više nema početka ni kraja (nego se s njim živi) i nemira već danima pokušavam pisati o ovome što se u zadnje vrijeme događa o procesu i riječi mi ne idu- kao ni sada, uostalom, dan je dug, dug kao kralježnica ujutro, u psu prema dolje, sve do gljiva koje se u pola noći krčkaju u tavi a pred očima je još onaj nestvarno lijepi dječak mađioničar pa ipak nikako da ga završim još pronalazim nešto za učiniti i nešto za protjerati kroz tijelo misao možda i emociju, ne znam možda o emocijama i nije tako strašno govoriti jednom kad se naraste do njih već danima pišem krivim riječima, i ne pronalazim ništa drugo osim mirisa indijskih začina koji mi se uvukao u prste pa ga stalno osjetim, kao mali čovjek mirisni štapić iz knjige, u tramvaju, dok sjedim u krugu, dok radim, dok pješačim gradom, navečer kad uđem u praznu sobu- sve je začinjeno i to mi se sviđa to što mirišem na nešto zamišljeno i što je bar to stalno u ovom procesu koji se događa u kojem se, očito, ne štedim a on briše moje oronule redove i daje mi samo miris žut, prošaran- takav je kao što je bio mjesec kad sam se sinoć vraćala nasipom, i kao što je ova šalica koju sam kupila u nedjelju za par kuna na podnevnom suncu negdje na kraju gradu i koja već dva dana stoji neoprana od turske kave možda je sve odlučeno kad sam, krajem ove zime, iznenada prerasla svoje emocije i postala netko bolji od njih- od svojih zabluda barem nakratko i barem jednom možda je proces uvijek samo čekao da mi počnemo njega, a ne on nas da sami sebe iznenadimo a možda me sjeb čeka baš tu, kad prekinem red iako su dani duži i od kralježnice psa u kojeg se ujutro svijam čeka me da mi začepi grlo da dođe u obliku onoga čega nema i što fali uvijek i zauvijek prvi udah i izdah kad ovo ne bude međuvrijeme nego vječiti proces znat ću da sam dorasla do svojih emocija ovo su samo mirisi i samo vječita noć taman poslije cirkusa laka, mirisna, umorna i prazna |