Marketing
Pismo za jednog tatu
Dragi tata,
ovo pismo sigurno ima neke nedostatke, jer i dalje miješam 'č' i 'ć', a pogriješim i kod 'ije' ili 'je', ali znam kako se piše nogomet ... tako da ćeš me razumijeti.
Želim da znaš kako mi se sviđa kada me nedjeljama vodiš na utakmice i na treninge tokom tjedna, da znaš kako osjećam bliskost prema tebi zbog svega što činiš za mene. Želim da znaš da te puno volim...
Ali također želim da znaš kako ima stvari koje ne radim, jer to ne znam, a ne zato što ne želim. Jer sam dijete, tata. Zato griješim. Jer sam još mali.
Znaš tata? Nemoj se ljutiti, ali...
Ne želim da galamiš na mene s tribine.
Sramim se kada mi pred mojim prijateljima govoriš što trebam raditi.
Ne sviđa mi se kada moj trener sluša tvoje povike, on mi je već rekao što trebam raditi na utakmici.
Također, ne sviđa mi se kada vičeš na suca, on mi ništa nije učinio... a i kada bi mi bio nešto kriv... nemoj ga vrijeđati u moje ime, jer ja ga ne bih vrijeđao.
Želim da svi moji prijatelji igraju, uključujući i one koji znaju manje od mene.
Ne sviđa mi se kada se ljutiš jer ja idem na klupu kako bi ušao netko drugi. Ti koji ulaze, moji su prijatelji.
To je igra tata, želim se zabavljati.
Ti bi stvarno znao učiniti sve ono što tražiš od mene?
Ti bi stvarno znao igrati jednako i lijevom i desnom nogom?
Stvarno si bio tako dobar igrač kao što mi pričaš?
Ja znam da mi nikada nisi lagao, tako da želim da se sjetiš nedjeljnih jutara kada si bio klinac, i pokušaš se staviti na moje mjesto.
Znam da me voliš više od svega, ali nekada toliko ljubavi boli, tata.
Ja nisam želio promašiti gol. Ja sam htio zabiti... ali nisam znao.
Znaš Ignacija? Mog prijatelja koji se bavi plivanjem.
Pričao mi je da roditelji na njega ne galame jer ih pod vodom ne čuje. I rekao mi je da se ne raspravlja o sudačkim odlukama, nitko im ne govori da kradu, i rekao mi je da jako plješću onima koji dođu zadnji, i da nitko ne izlazi iz vode dok ne dođe zadnji plivač.
I Kevin, onaj koji igra rugby, pričao mi je da nakon drugog poluvremena počinje treće i da se okupe dvije ekipe, pjevaju i vesele se. Kaže da se prva dva poluvremena pripremaju za to da budu igrači rugbyja, a u trećem da budu 'ljudi rugbyja'.
I Fede koji igra košarku kaže da...
Ne, ja ne želim promijeniti sport, želim igrati nogomet, jer nogomet je najbolji sport koji postoji, tata.
Ali želim pravo da ne budem šampion, pravo da ne trebam spasiti našu obitelj vanjskim felšom, pravo da me ne zovu 'pederko' ako ne uzvratim udarac po nogama, pravo da ne budem buduća tv zvijezda, pravo da mi prijatelju ne dovikuju da je 'tetkica' jer plače na utakmici.
Još uvijek smo djeca, tata.
Želim te podsjetiti da me nikada nisi pitao kojim bih se sportom želio baviti... još bolje, nisi me niti pitao želim li se baviti sportom.
Poklonio si mi loptu i dres kada sam jedva znao hodati i uzeo zdravo za gotovo da mi se sviđa nogomet... u redu je, ne brini, jasno da mi se sviđa nogomet, nisi promašio tata, to je najbolji od svih sportova.
Ali želim da znaš kako ima jutara kada mi se ne da ustajati iz kreveta, kako sam ponekad umoran, kako mi nisu još pokazali sve što znaju raditi veliki, nije bilo vremena za to, tek se učimo.
Želim da znaš kako nisam odrasla osoba u malom, ja sam dječak koji igra dječju igru.
I iznad svega... želim nastaviti igrati nogomet, da budeš uvijek uz mene i da me vodiš na igrališta do dana kada ću na igrališta voditi ja tebe.
Jer unatoč svega što sam napisao u ovom pismu, nogomet i ti, dvije ste najbolje stvari koje su mi se dogodile.
- preuzeto, slobodno prevedeno (i malo modificirano) sa www.taringa.net
Post je objavljen 08.04.2013. u 22:23 sati.