Ma u biti opce je krivo sto sam tu....ali moj ventil ne izdrzava....prezivio je Antheu....prezivio je Nea...prezivio je prije davno i gore stvari.......i kidalo se i lomilo u meni....i krhotine gubile i nikad sastavile....i fizicke masnice i sve te boli nisu u rangu gusenja u sebi samoj ovog trena.
cudna je stvar da te najvise povrijeti tvoja odluka i ti sam , i ono sto je zacrtano i znas da ce biti tako....
prosla sam i prvi dio ....prosla sam i Zlarin...o da Zlarin je prekretnica u mome zivotu, nikad dozivljena....iza toga sam prosla jos jedan rastanak....ali ovo sto sam kao znala da ce doci.....nisam spremno docekala.
naime uvijek se nadas da ces se imat kamo i kome vratiti ponekad ili da ce netko ponekad se vratiti .....da ce skloniste biti sigurno.
Svi imamo pravo na snove ...moj zadnji sam je bio Irska.....zelene daljine, vjetar i sum u usima, moj zadnji san je bila knjiga ispod drveta na livati...zadimljena pivnica i tamno pivo.....kamena kuca....zvuk okretanja pedala....moj zadnji san je bio ponekad se vracati u ruke...moj san je bio cekati da se vrati....moj san je bio povremeno se umiriti.....moj zadnji san je bio ukrasti osmjeh i lupanje srca ....neki duboki uzdah i bljesak srece...........moj zadnji san je bio ................o Boze ne znam sto mi je bio san, sto je bila java, ne znam kako sam zivjela sama sebe ranjavajuci i uzivajuci u snu, ne znam zasto mi taj san toliko fali....mozda zato jer sam potajno lagala sebe da sam spremna na san a u biti sam podsvjesno zeljela javu.......
moj san je bio ....imati san
moj san je bio osmjeh i ruke
moj san je bila Irska
moj san je bio sanjati san
moj san je bio ne buditi se iz sna
.................................................I dobvsi case na poklon od podanika- divne case od kristala, najlijepse na svijetu, kralj Aleksandar ih pocne razbijati jednu po jednu....gledase ga svi u cudu i pitase - zasto???
zato jer cu se vremenom toliko vezati za njih, da kad se pocnu razbijati jedna po jedna moje ce srce pucati od boli i tuge....i tako ih razbije sve......
- da sam se barem razbila prvi puta, onako zauvijek...jer...boze razbio se moj san na hiljadu komada par puta,i opet ces mi dati nesto vrijedno sto ce me ubiti-osjecam u sebi da dolazi i sprema se ta strast,ljubav i bol , dusa je umorna od gorcine a dah jedva ulazi u moje grudi,,,,i suze koje peku kao najgori plamen- trebala sam odplakati davno..da sam barem ostala razbivena i hladna od prije da mogu udahnuti zrak i otvoriti oci da zivim javu.......da me barem samo dotaknu u prolazu one oci boje Dunava koje sanjam cijeli zivot i zastanu uz mene, pored mene.....i onda me kako to biva slome....ali da im barem jednom pogledam u dubinu tog plavetnila
zivjela sam san...imala sam san.....koji se razbio, i ne mogu ga sastaviti....porezani su dlanovi i usne.....trazim krhotine u moru bola i panika me hvata jer ih ne mogu sve sastaviti
da barem nisam sanjala i imala san
sa dam barem zivjela javu
da barem nemam taj strah da cu prozivjeti san ociju boje Dunava i razbiti se
Post je objavljen 08.04.2013. u 15:03 sati.