But if you're too big to follow rivers,
How you ever gonna find the seas
Ne pitaj me zašto spavam u košulji.
I ne znam zašto mi je posteljina bijela...iako nije...a jest...
I zašto je navučena preko mene.
Ja ni sama ne znam kada točno
I otkud je sve to došlo...
Ja ni sama nemam razloge,
Ne vidim smisao,
I ne pronalazim objašnjenje...
I ne znam gdje su riječi...
Ne znam jer ih danas nemam za sebe...
Nemam što darovati...
Nemam kuda poći...
Danas nemam sebi.
Ništa.
Rekla sam Vodiš
Jer kad vodim...onda ne idemo.
I rekla sam moja snaga...
I dodala suvišno.
Danas sam klupko.
Samo klupko koje ne misli o snazi,
Koje je sanjalo pa se vrzma i rasteže od buđenja.
Pobjegla mi je java. Procurila mi je kroz prste.
Noćas sam naprosto zaspala. Zaspala kao nitko. Zaspala kao rijetko.
Rekla sam tiho Čekaj me zauvijek
I doći ću ti još danas.
Čekaj me zauvijek
I nećeš me čekati nikada.
Jer ja...
Riječi koje ne osjetim – njima ne vjerujem.
Poglede koje ne slutim – ne zovem svojima.
Jer ja... Ne mogu sve to dočarati. I ne želim sve to dočarati.
Ne želim stvoriti opravdanja i razloge.
Jer ja...
Ne znam to sad izreći.
Rekla sam slovima jer ne izgovaram svašta.
Sad ostatak ne znam udariti ni nulama i jedinicama po tipkovnici.
...do the impossible
...or we go down trying
Želim potonuti, ako vrijedi, bez povratka.
Ali želim da vrijedi.
Makar koštalo.
Rekla sam Čekaj me zauvijek
I doći ću ti još danas.
A sad uopće ne mislim objašnjavati.
Jer ja...
Ostatak ne znam udariti ni nulama i jedinicama po tipkovnici.