Nema dugo,negdje,ugledala sam jedan naslov,otprilike glasi ovako: "Jesmo li sami?".
Hmm to je pitanje za pravu malu raspravu jer tema koja se krila iza tog naslova bila je namjenjena izvanzemaljcima.
Iza malenog članka i kratkog opisa tog uradka krili su se i komentari i mogu vam reči,nisam mogla odoljeti a da nekomentiram.
Jer nakon svega pročitanog u tom članku i komentarima,čovijek mora doći i do svog zaključka.
Šta mislite vi koliko je to prostranstvo,taj svemir,koliko je on nezamislivo ogroman,koliko je zapravo neistražen,pun zvijezda i galaksija koje još nitko od nas nije otkrio i istražio,a sigurno ih takvih ima preko 100-tinjak milijardi. Zaista da se čovijek zapita-Jesmo li zaista osuđeni da u tolikom prostranstvu svemira mi budemo jedina živa bića?
Mislim da bi to bilo jako žalosno i nepravedno,ne prema nama već prema tom svom prostranstvu svemira(kako sam i tamo prokomentirala). Žalosno je to što bi svemir (da jesmo sami) bio osuđen na propast,jer mi ljudi smo čudna i jako krvoločna bića.
U stanju smo ubiti i iskorijeniti svoju vrstu bez ikakve žalosti zbog toga,gazimo jedni po drugima i gubimo i ono malo dostojanstva što nam je ostalo samo da bi drugima nanjeli zlo. Uništavamo sve što nam priroda pruži uključujući i nas samih.
Zar mislit da bi tako nešto bilo pravedno prema ostatku svijeta koji nas okružuje tamo gore ili dolje ili bilo gdje drugdje tisučama kilometara daleko od nas u tom prostranstvu. Pa tko zna,možda zaista ima još puno civilizacija za koje mi ni neznamo a koje u u svakom smislu naprednije i bolje brinu jedni o drugima od nas. Tko zna,možda ih ima i među nama ali se dobro prikrivaju da kod nas nebi došlo do opče panike,ili nas promatraju i proučavaju o nama kao vrsu za moguća pokusna istraživanja. a možda dolaze na ljetovanja ili zimovanja kod nas.
Mišljenja su razna,od kojekakovih vjerskih do luđačkih opsjednutosti u koje se miješa i neka vrsta "urote",ja ću samo reči,svakakvih nas ima,a kako bi rekli u narodu 100 ljudi,100 čudi i ima nešto u tome.
Možda i ja spadam u one malo kvrcnute kad kažem da mi baš i nema logike da smo mi jedini planet koji naseljava živa bića u cijelom svemiru,nešto tamo gore sigurno je,postoji i svako malo u noći ja se ustanem da to tamo gore,zvijezde i mjesec,ja promatram u uživam,tu i tamo ugledam i poneki avion ili helić mada mi je ponekad čudno jer ih vidim i po nevrijemenu i kad je jako oblačno da se ni zvijezde ni mjesec ni nebo od oblaka nevidi ali eto..učinila mi se ta tema zanimljivo i odlučih je podjelit s vama pa taman i da su to same besmislice,opet vrijedilo je pokušati,jer svemir je velik a mi smo samo mravi u njemu koji se bore da prežive u ovom našem surovom svjetu..
Pozdrav
Post je objavljen 21.03.2013. u 16:05 sati.