Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/agropolitika

Marketing

E - BROJEVI


NAMIRNICE DOZVOLJENE ZA BOJANJE !

Ima li smisla bojiti namirnice? Proizvođači vjeruju da je to potrebno jer potrošač želi namirnicu koja izgleda privlačno, što pretpostavlja kvalitetu namirnice. Smisao bojila je uljepšavanje namirnica.
U srednjem vijeku su se upotrebljavale prirodne boje i to glina za oker, zatim sok od crvene cikle kao boja, estrakti s karotenom dobiveni od mrkve i zeleno bojilo iz listova, klorofil. Početkom 19. stoljeća razvojem kemije, za bojenje namirnica upotrebljavali su se spojevi olova, bakra i žive vrlo intenzivnih boja. Nakon saznanja da su ti spojevi otrovni, njihova je upotreba zabranjena prvim Zakonom o bojilima iz 1887. U drugoj polovici 19. stoljeća otkrivena su azo bojila (indantren). Te jake boje u početku su se koristile za bojenje tekstila, a onda i za bojenje hrane.


DOZVOLJENA BOJILA. Za mnoge namirnice dozvoljene su bojila kao što je;
* vitamin B2 riboflavina (E 101) ,
* prirodna biljna bojila klorofil ( E 140)
* betanin ( E 162)
* provitamin A beta-karoten ( E 160a)
* sintetski proizvedeni karamel ( E 150)
Bojilo od karamela ne smije se više koristiti za kruh i pecivo, za namirnice iz čije se deklaracije vidi da sadrže čokoladu, kakao, čaj, kako se ne bi stvarao dojam da je proizvod bolji nego što uistinu je.
Obojena namirnica ne smije imati jaču boju, nego što je ima svježa namirnica.
Kemijski sastav bojila koja se ponajprije upotrebljavaju u proizvodnji slatkiša toliko je usavršen tijekom godina da ih tijelo ne razgrađuje, već se ona bez promjene izlučuju iz tijela. Ali rizik nije potpuno otklonjen, jer može doći do alergijskih reakcija. Alergijske su reakcije česte kod upotrebe tetrazina ( E 102).
Na azo bojila kroz vid alergije reagira veliki postotak ljudi koji su alergični i na acetilsalicilnu kiselinu ( to je aktivni sastojak aspirina) te na salicilate koji su prirodni sastojak nekih namirnica. Ljudi obolijevaju od urtikarije ( koprivnjače) koja je posljedica alergične reakcije na aditive u namirnicama. Na azo bojila oko 10% oboljelih od astme reagira asmatičnim napadima.

BOJILA BEZ POZNATIH NUSPOJAVA
Neka bojila ubrajaju se u skupinu vitamina-provitamina,( tvari koje nisu vitamini, ali ih tijelo može preraditi u vitamine,) kao što su prirodni sastojci klorofila, karotena, bojila cikle, beta-karoten ( provitamin A), riboflavin ( vitamin B2) Ona nisu štetna za zdravlje i mogu se dodavati namirnicama, naprimjer bombonima, a da ne moraju biti označena na deklaraciji proizvoda. Ali ako se dodavanjem tih boja, postigne dobar izgled namirnice te se potrošača navodi na zaključak da je namirnica bolja nego što stvarno jest, takva se bojila također moraju navesti na deklaraciji. To znači da tjestenina s dodatkom vitamina B2 mora imati oznaku „obojeno“.

Zakon propisuje da namirnice, ako imaju bojila, na prvoj strani omota moraju imati riječ „obojeno“ ili „ s umjetnom bojom“ napisano u blizini deklaracije napr: „bomboni od maline – s bojom“. Korištenje bojila u namirnicama ograničeno je pravilnicima koje donosi EU.
Naprimjer eritrozin (E 127) i kantaksantin (E 161) dozvoljeno je koristiti u iznimnim slučajevima. Znanstvena tijela EU su ta bojila proglasila spornima, zbog čega su snižene i vrijednosti ADI-ja ( dopuštena dnevna doza neke tvari koju čovjek može unositi u organizam svaki dan tijekom cijeloga života). Eritrozin (E 127) se od 1992. smije upotrebljavati isključivo za konzervirano miješano voće koje sadrži trešnje, trešnje za koktel i kandirane trešnje, pri čemu je najveća dopuštena količina eritrozina 150-200 mg/ 1kg trešnji. Kantaksantin (E 161) je dozvoljen samo za kobasice „sauccises de Strasbourg“. Najveća dopušten količina za 1kg težine je /15 mg. Bojilo amarant ( E 123) se u EU još uvijek smije dodavati u desertna vina, žestoka alkoholna pića i kavijar. U SAD-u to je bojilo zabranjeno još 1976. godine.

STABILIZATORI BOJE nemaju svojstva boje, ali mogu stabilizirati prirodnu boju namirnice za vrijeme obrade ili skladištenja. Stabilizatorom boje smatra se i kuhinjska sol s 0,4% natrijevog nitrita koji se koristi za salamurenje mesnih prerađevina, te natrijev nitrat, koji nazivaju i salitra. Oni pretvaraju crvenu boju krvi u mesu ( hemoglobin) i bojilo mišića (mioglobin) u kompleks bojila koji se ne mijenja pečenjem, kuhanjem i skladištenjem. Upotrebu nitrita ne podržavaju stručnjaci koji poznaju svojstva nitrita jer se u ljudskom tijelu može pretvoriti u kancerogeni spoj nitrosamin. Ali nitrit je i dalje u upotrebi kod velikih proizvođača mesnih prerađevina s duljim vremenom skladištenja. Jer nitrit ubija bakterije i sprečava razvoj uzročnika botulizma, najprije kod mesnih prerađevina u vakumiranom pakiranju, koji mogu doversti do trovanja hranom opasnog po život. Sumporasta kiselina također djeluje kao stabilizator boje. Ona sprečava djelovanje enzima koji mijenjaju boju namirnica i pomaže da hrana zadrži svoj prirodni izgled, a upotrebljava se kod sušenog voća.

Namirnice se mogu bojiti dozvoljenim bojilima. I bojila i namirnice navedene su u sljedećim tablicama:
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Kupci trebaju razviti svijest o svojoj važnosti, a time i o svojoj moći. Potražnja za namirnicima treba upravljati količinom proizvodnje. Tako bi odluke potrošača preko kupnje, na proizvođače djelovale brže nego odredbe zakona.





Post je objavljen 09.03.2013. u 22:08 sati.