Marketing
Život nije bajka ...
photo by rU (na slici je ilustracija bajke ilustratorice Ann Yvonne Gilbert)
...
Siđe sa široke ceste na usku stazu koja je vodila kroz šumu. Koraci su joj sami pratili poznati put, pluća udisala svjež i mirisan šumski zrak, uši osluškivale ptičji cvrkut i šum potoka koji je tekao uz stazu. Srce joj je bilo mirno i radosno iako je kucalo ubrzano.
Dugo pješačenje sve manje godi mojim nogama - pomisli, odagnavši, poput dosadne muhe, pomisao da se ne radi o njezinim nogama nego o njezinu srcu.
Morat ću razmisliti o nabavci dvokolice ...
No, još nisam sigurna - magarac ili mazga?
Nasmija se naglas, zamišljajući se u dvokolici koju vuče dugouhi četveronožac.
Mazga ... reče sama sebi.
To će biti posve u skladu s mojom tvrdoglavom naravi ...
Nakon sata hoda izbi na šumski proplanak, a ubrzo potom pred njom se otvori prašnjav seoski put koji je vodio kroz njive na kojima je žito već bilo požnjeveno.
U daljini ugleda toranj seoske crkvice koji kao da je dodirivao oblake. Ubrza korake, nije željela pokisnuti, no oblaci se brzo raziđoše. Stigavši do središta sela, sjede u hlad velike lipe usred malog seoskog trga. Iako su seoske ulice bile prazne, netko ju je morao ugledati jer ubrzo njezini slušatelji počeše pristizati. Seoska djeca, šest djevojčica i tri dječaka, dobroćudna seoska luda u poderanoj reklji, dvoje staraca i jedna mlada trudnica, rumena poput jabuke i plavokosa. Dolazili su, jedni za drugima, pa posjedali oko nje u krug, u hladovinu. Nisu razgovarali, ni s njom, ni međusobno, samo bi je tiho pozdravili, pa se spustili u krug, čekajući. Njoj je to vrijeme okupljanja poslužilo kao dobrodošao predah i ona odagna pomisao kako joj posljednjih dana treba sve više vremena da povrati dah.
Preleti pogledom po licima okupljenih, svi su bili na broju.
Nije me bilo od proljeća ...
Djeca su narasla, starci ostarili, Ludina je rekla prljavija i poderanija no proljetos ...
Nasmiješi se iščekujućem pogledu mlade trudnice, udahne duboko
i započne pripovijedati ....
(u glazbenoj 'podlozi' - VI. simfonija u F-duru "Pastoralna", Ludwiga van Beethovena)
"Priča je protivljenje razumu radi oslobođenja razuma, iskrivljavanje stvarnosti radi poniranja u njezine dubine, negiranje jednog sustava radi stvaranja drugog, obuhvatnijeg.
Priča je prevladavanje nemoći, straha, tame, tromosti i nepokretnosti, okrutnosti prirode i njezinih sila, čak i smrti. Priča je stvaranje, oblikovanje novog prema postojećem, traženje pravog lica ispod maske. Priča je dio slobode. Priča je čarobna zemlja djetinjstva, razdoblje života najmanje ovisnog o nabrojenim ograničenjima ..."
Pročitavši odlomak iz intervjua Isaaca Bashevisa Singera, Rose se zapita: Imam li još uvijek, negdje u nekom džepu, negdje na dnu neke ladice, negdje među stranicama neke davno pročitane knjige ...
imam li još uvijek ulaznicu u taj svijet djetinjstva, taj svijet bajke?
Zamislivši se, odmahne glavom. Džepove na novokupljenoj odjeći odavno je prestala 'odšivati'. Jedino se tako mogla riješiti loše navike da u njih trpe sve i svašta.
Već se odavno nije kući vraćala džepova punih riječnih oblutaka, praznih puževih kućica, opalih kestenova i žirova. Ni ladice s uspomenama nije odavno otvarala a davno pročitanim knjigama odlučila se više ne vraćati. Čemu to? Samo zato da ustanoviš kako ono što te u davno pročitanoj knjizi tada oduševilo, zaokupilo, ponijelo u visine više nema tih 'krila'.
Život nije bajka.
photo by rU
Pripovjedač: Nekoć sam pripovijedao da promijenim svijet.
Danas pripovijedam da svijet ne bi promijenio mene.
Post je objavljen 24.02.2013. u 12:11 sati.