Volim te male igrice, te dodire koji navještavaju vatreni ples. Znam tvoje želje i spremna te čekam u haljetku sasvim običnom. Sve što želiš taj frotir koji već po malo boju gubi skriva. U moj dom ulaziš kao glumac na pozornicu i predstava počinje s vrata. Ljubiš me strasno i grubo kao posjednik prisvajaš me cijelu. Poslušno pratim tvoj pogled jer uigran smo dvojac. Dva glumca koji ponekad zaigraju neispisan komad. Polako otkrivaš rame skidajući ogrtač do pola nadlaktice. Dočekuje te svileni haljetak, crni. Voliš tijelo u crnom, a ja sjaj kojim tvoje oko zasja kada se u njemu zrcali crna svila. Otkrivaš drugo rame i lagano spuštaš ogrtač. Iz njega izranjaju obline kojima ne daš ništa skinuti. Okrećeš me oko osi rukama ispitujući podatnost svile i tijela. Razvezuješ vrpce haljetka, oslobađaš si pogled na grudi u čipkastom grudnjaku crnom i bjelini kože preko bokova i trbuha sve do haltera svilenih, crnih. I dalje šutimo polako svaki milimetar prelaziš rukama kao kada kipar svoj rad oblikuje. Uživaš ostavljajući poljupce na goloj koži. Naježim se, naravno. Svi su tvoji dodiri točno usmjereni i putuju preko leđa negdje u mozak koji ugodu tijelu vraća. U visokim potpeticama, cipela crvenih visinom postajemo isti. Ljubim ti vrat, lice, grickam usnu iako bih ju zagrizla do krvi dok tvoje ruke klize po bedrima u čarapama, svilenim, crnim. Ritual sličan, a opet svaki put različit završit će uzimanjem i davanjem, završit će uzdahom zadovoljstva i opuštenim osmjehom među plahtama šuštavim, bijelim.
08.02.2013.
Post je objavljen 08.02.2013. u 10:19 sati.