Da mi je moći nešto reći
u ovo bijelo zimsko podne
ili da mi je znati čega se bojim
kad umatam dan u rituale:
čaj – odijelo za misli, soba – siva i prikladna.
Ili da mi je toga se ostaviti, da mi je
zaljubiti se,
prstom u jednu misao uprijeti,
da mi je u njoj živjeti.
A oped, da mi je o koječemu drugom misliti
negdje odletjeti, negdje se slomiti
zaviriti, čuti, nešto pronaći, reći.
Ipak, da mi je umaći
vapaju neodgovorenih pitanja, umaći
beskraju mučnih monologa.
Da mi je negdje se skriti
u ovo bijelo zimsko podne
od tišine nešto naučiti,
da mi je negdje se skriti, nestati.
Da mi je nestati.
Ili još bolje, možda najbolje,
ipak, da, svakako najbolje
da mi je šutjeti.
Post je objavljen 06.02.2013. u 12:37 sati.