|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Da mi je moći nešto reći
u ovo bijelo zimsko podne
ili da mi je znati čega se bojim
kad umatam dan u rituale:
čaj – odijelo za misli, soba – siva i prikladna.
Ili da mi je toga se ostaviti, da mi je
zaljubiti se,
prstom u jednu misao uprijeti,
da mi je u njoj živjeti.
A oped, da mi je o koječemu drugom misliti
negdje odletjeti, negdje se slomiti
zaviriti, čuti, nešto pronaći, reći.
Ipak, da mi je umaći
vapaju neodgovorenih pitanja, umaći
beskraju mučnih monologa.
Da mi je negdje se skriti
u ovo bijelo zimsko podne
od tišine nešto naučiti,
da mi je negdje se skriti, nestati.
Da mi je nestati.
Ili još bolje, možda najbolje,
ipak, da, svakako najbolje
da mi je šutjeti.
