u praskozorje kada mi se učiniš stvarna
nad gradom u rascvjetanim ružama vjetrova
na nebu u znakovima od crvenih oblaka
na zemlju spuštena sa suzama anđela
na licu u mekom dodiru usnama
zadrhtim kao da sam opet tvoj.
u to jedno svitanje kada se pronađem
u sudbini vječnih putnika
u žudnom zagrljaju ljubavnika
u očajnom sjećanju gubitnika
zadrhtim kao da sam opet tvoj.
dok snovima teturam iz noći izgubljenih mirisa
odbačen s oboda rotacije kuda kruže mi sjećanja
buncam na jastuku sam među nepoznatim otiscima
i zaveden igrom svjetla i sjene među zavjesama
zadrhtim kao da sam opet tvoj.
Post je objavljen 21.01.2013. u 23:10 sati.