Konačno sam jučer organizirao ekipu da me, sa potrebnim „alatom“, odvezu kako bi otkopao auto iz snijega. Naravno, bešćutno sam računao na njihovu pomoć..... Nakon dobrih sat vremena uređivanja parking mjesta autić je dobio sasvim prihvatljiv izgled... a poslije radnih akcija zaslužili smo mornarski čaj pa potom.... mala šetnja do nasipa, po koje spuštanje na lopati, grudanje...pa čak i bacanje po još, većim dijelom, nedirnutom snijegu
Ugledali smo ovu bubu i pomislili koliko će njoj ruku trebati da se iskopa......
A danas..... uspio sam ih sve nagovoriti...da odemo do Bundeka.... I on odiše svojom bjelinom, čistoćom......
Staza oko jezera je očišćena
Baš kao i klupice..... za odmorit noge...i ko zna što sve ne....
A put do jezera... ispresjecan je raznim puteljcima što svojom snagom volje stvoriše mnogobrojne nožice
Svi bi do jezera, do labuda, patkica.... svi bi bacili komadiće kruha da barem malo pomognu u ovim uvjetima ovim bespomoćnim a tako prelijepim bićima ( ja sam podijelio i jabuku..)
Fascinirao me sklad ova dva prijatelja
U povratku sam poželio sladoled...ali... .bed lak... Ledo se zaledio.....
Neki su mislili na tobogan
I filmić koji u sebi nosi toplinu ove zimske idile..... jedna me labudica cijelo vrijeme šarmirala....“imaš još kruha?“... stalno je odlazila, vraćala se... ponekad mi i imala nekaj za reć.... a ova povremena drmanja.... nisam ja kriv.... grude su.... bjesomučno „padale“ na mene.... a i nisam se još sastao s ovom kamericom ( pa htel sam malu.....)
Labuđe jezero na Bundeku....
Predivna dva dana uživancije u pravim zimskim radostima.....maksimalno sam iskoristio... sukladno „policijskom“ satu...
Ispunjen i sretan.... šaljem Vam svima, uz zimsku idilu, pozdrav iz
belog
Grada
Post je objavljen 20.01.2013. u 22:14 sati.