Marketing
KRV NIJE VODA
PISMA SOLI
I noćas si u san meni,
doša, da me budiš, stari škoju,
još zarana,
kad u mliko
Bog pretvara ti boju;
paški teg si, materin,
spusti u valu, niz stinu,
a cviton slavuje
si maknu mi tinju…
Bore Veloga potoka
grijala su sunca oka, zore…
Resla krela od mladića svih,
trud i muka Jure,
sveta ramena,
brime bure
od Krštofula…
Priko mora kruh coviku je,
oduvik sve moje.
Pisma soli od konobe
sa šobine i ružmarina:
noći krade nostalgija
a duša se trudna pita: Zac te ni?
Grube ruke, žuji križa,
kapjo pota s kamariža, ma, ka botija dobra vina
i žmuj briga tvoje slane je meni!
Zac te ni?
Doista nakon jučerašnjeg dana noćas mi je u san došao moj otok, moj grad, pun jučerašnjih grobničkih dojmova. Tekst pjesme napisala je Vlasta Juretić velika grobnička pjesnikinja i velika zaljubljenica u grad Pag. Gospođa Juretić je za tekst ove pjesme koju je uglazbio grobnički sin Vinko Škaron, dobila nagradu za najbolji tekst, koju dodjeluje Čakavski sabor. Pjesmu na festivalu MIK 2005. izvela je klapa "Fortunal".
Paški portali najavili su početak zimskog karnevala, pa sam sretan da se običaj neće izgubiti, premda smo ugasili portal koji je bio posvećen paškom karnevalu. Na tom portalu sam uradio intervju sa velikim Pažaninom Duškom Parom, koji je gledajući portal komentirao: "Ipak je Pag grad", "Ma vidij ovo, di ima lipše nošnje od naše paške".
Taj čovjek koji je toliko pjesama posvetio svojem rodnom gradu, nije zaobišao "Paški karneval", pa je i njemu posvetio pjesmu:
PAŠKI KARNEVAL
S' maškarama puna je pijaca
Piva se od paškog svita
Pivaju se pisme
Na sve strane
Piva se i "Vila Velebita"
S' maškarama puna je pijaca
Pivalo se u tri kruga
Čuje se i ova pisma stara
"Oj, pijaco široka i duga"
Paški karneval
Glazba lipo
Paško kolo svira
U, kolu su svi
A, na vrh kola
Hrvatska bandira
Jednom prigodom kada smo se sreli ovdje na Čavle, me pitao:
- Ca ciniš ti ovde?
- Ovde živen.
- Pa jesi upozna Vlastu Juretić?
- Nisan.
- Onda te odma moran upoznat sa njon. Ona Ti je puno draga ženska i puno je lipih pisan napisala za Pag. Njoj ti je muž pažanin.
Nisam uspio Duška pitati o kojem pažaninu je riječ, a nije ni bitno.
Jučer su na Grobnišćini u Čavlima u kojima živim, počele karnevalske svečanosti.
Ovdje na Grobniku ili bolje kazati u Čavle sve počinje i završava sa grobničkim "Dondolašima". Tko su "Dondolaši"?
Pa ukratko par rečenica, kako Dondolaši zbore o sebi:
Grobnik je od početka naseljavanja ovog područja bio stočarski kraj. Ovčarstvo i govedarstvo, te poljoprivreda i šumarstvo omogućili su našim precima da se ovdje nastane i opstanu kroz stoljeća. Konfguracija terena, te relativno blaga klima naročito su pogodovali razvoju ovčarstva. Priroda je ovdje ponudila nizinske i planinske pašnjake, tako da su naši "stari", svoje "blago" u rano proljeće tjerali u planinu na ispašu. Stoka je ostajala u planini do kasne jeseni. Kako bi je osigurali od divljih zvijeri, koje su se tokom zime spuštale i do naselja, imućniji su vlasnici stada unajmljivali nadničare, da obilaze pašnjake i stvarajući buku tjeraju grabežlivce duboko u šumu. Po pričanju najstarijih mještana doznali smo da su se pritom koristili zvonima, čegrtaljkama, te ostalim priručnim sredstvima. Ogrtali su se ovčjim krznom, na glavi su nosili ''Krabuju'' ( kosti glave bika ili brava), a lice su crnili čađom. Iako su i svojim izgledom djelovali zastrašujuće, ipak je za obavljanje njihovog posla presudan bio zvuk zvona ( Dondola ). Tako da su ih zvali Dondolaši. Kako su najviše posla imali u rano proljeće, a to je i vrijeme maškara i karnevala, nerijetko su tako maskirani obilazili i svoja sela. Razvojem i industrijalizacijom ovčarstvo polako stagnira i gubi na značaju, ali običaj ''dondolanja'' za vrijeme maškara ostaje.
GROBNIČKI DONDOLAŠI OBAVJEŠĆUJU
Da sobotu 12.01.2013. leta obahajamo sela po Čavji i tako opiramo Mesopust 2013,
a večer će "Čavjenske Maškare" va centru Čavje obisit pustića.
1. DOM ČAVJA - krećemo na 9.00 i gremo va
2. BAJČEVO SELO - tu smo od 9.30 do 9.50
3. RAKOVO SELO - od 10.05 do 10.25
4. KOSORCI - od 10.45 do 11.05
5. HRASTENICA - od 11.20 do 11.40
6. Market DIKOM - od 11.50 do 12.10
7. HALOVAC - od 12.20 do 12.40
8. GREEN - od 13.05 do 13.25
9. MAVRINCI - od 13.50 do 14.10
10.DIŽA - od 14.25 do 14.45
11.CERNIK (Pu Banih) - od 14.55 do 15.5
12.PODVRH - od 15.40 do 16.00
13.ŽUBROVO SELO - od 16.25 do 16.45
14.LIŠĆEVICA - od 17.00 do 17.15
15.KRENOVAC - od 17.25 do 17.45
16.DOM ČAVJA - diganji Pustića na 18.00
Maškarani tanci počmu na 21.00h ( “Marinero band” i “Promocija”)
Obahajanji će se odgodit samo ako pada veli daž.
Kako bi to bilo da nisam Matea prvi puta u svome životu odveo da dočeka "Dondolaše", ipak "krv, nije voda", od malena se odgaja dijete za tradiciju. Madonka je to usadila nama. Karneval je bio poseban ritual u našoj kući, a i dan danas je tako.
Za božićne blagdane kada smo bili u Pag, pokazala mi je novu crvenu kapicu za Matea, govori dalje Madonka, bragešice ima tvoje, a za krožat i kaporan ćemo se snać.
Čavle se sastoji od manjih dijelova, sela koji svi pripadaju Čavlima i svaki dio Čavli se trudi da u što boljem svjetlu dočeka svoje Dondolaše koji dondolanjem prođu kroz selo. Tu je svega od pića i ića, nezaobilazna "palenta kumpirica", koju svake godine ovdje spravlja naša Zorka Fućak. Mi živimo u "Žubrovom" selu, premda smo u samom centru Čavli.
Dali ću moći Mateu kazati da nije rođeni "Grobničan"? Po materi je grobničan i još živi u kući od pranonića ili kako bismo u Pag rekli, od pradeda, pa će i po Statutu Dondolaša koji točno određuje, za biti Dondolaš, jedan od roditelja "mora" biti Grobničan, tako će steći pravo biti Dondolaš.
Kako je samo pratio sa svojih šest mjeseci života, jučer onaj šušur. Frenki Fućak koji je bio predsjednik društva i koji je dio obitelji, nije mogao zaobići da se ne fotografira sa Mateom.
Barba Duško Žeželić koji je spiritus movens svih događanja u našem selu, kiptio je od sreće kada je vidio da je i Mateo stigao dočekati Dondolaše. Niti on nije htio propustiti ovjekovječiti se. Sutra ovo ulazi u povjest. To je velika sreća, mladosti ima, ima i šanse za sačuvati tradiciju. Tradiciju mogu sačuvati samo oni, kojih se nauči da je tradicija sastavni dio života. Ne kaže stara narodna uzalud:"Bolje da umre selo, nego običaji."
Uz tekst pjesme "Rojeni san Grobničan", uz obilje fotografija zaključiti ću ovaj post, poticajući pažane da nikada ne zaborave svoju tradiciju, da se time diče i ponose, kao što se ovi dragi ljudi Grobničani, sa kojima sada dijelim svoj život, i te kako ponose.
ROJENI SAN GROBNIČAN
I otac i mater tu su se rodili
I nono i nona su grobničani bili
I si su lumpali i pili
I veliku su starost doživili
Rojeni san Dondolaš
I naši pranonići vavik su zvonili
I otac i nono su Dondolaši bili
I si su puno lomili i pili
Za maškarami sakud su hodili
Kad zazvone Dondolaši
Se se trese se se praši
Si kantaju si tancaju
Zvonci jako dondolaju
Kuda projdu Dondolaši
Se se lomi se se praši
Teški zvonci kreče škinu
Potres trese Grobnišćinu
Ka se spuste Dondolaši
Prema Riki uz Ričinu
Pomest će po Fijumeri
I po korzu su prašinu
Kad obajdu Dondolaši
Se i jednu oštariju
Strašit će po Grobnišćini
I po Riki mulariju
Kad zazvone Dondolaši
Se se trese od žestine
Odvavik su Dondolaši
Ponos naše Grobnišćine
Rojeni san Grobničan
Post je objavljen 13.01.2013. u 16:53 sati.