Marketing
PRIZNA
Svi Pažani koju putuju svojem domu trajektnom linijom "Prizna-Žigljen", moraju proći kroz Priznu. A, koliko znaju o tom malom primorskom-podgorskom mjestu, i dali baš odlaze iz Prizne za Pag?, to je pitanje na koje sam pokušao pronaći odgovor na ovoj društvenoj mreži koja se zove Internet.
Evo što donosi Wikipedija:
Prizna se smjestila u južnom dijelu Hrvatskog primorja, nasuprot otoku Pagu, između Senja i Karlobaga, na graničnom području tih dviju jedinica lokalne samouprave. Puno je bliže Karlobagu (oko 14 km), nego Senju (oko 50 km).
Iako primorsko selo, nije na samoj obali nego na uzvisini oko kilometar iznad uvala Bočarije vele i male.
U okolici je više zaseoka koji spadaju pod Priznu, npr. Lomivrat, neposredno podno Prizne na moru, Seline, Gradina, Prpić-Lug, Marama, Kovači u uvali Prizna.
Mjesto je poznato jer je u uvali Prizna, kod zaseoka Kovači, trajektno pristanište za trajekte koji plove na liniji kopno-otok Pag tj. iz Prizne u pristanište Žigljen na sjevernom dijelu Paga. Samo trajektno pristanište udaljeno je od sela Prizna oko 4 km.
Na mene uvijek najljepši i najdojmljiviji pogled na Priznu i na podgorske padine Velebita pruža se za lijepa vremena, spuštajući se otočkom cestom prema pristaništu Žigljen. Sada kada sam se sa božićnih blagdana vraćao sa Paga ova ljepota potakla me da malo dublje uđem u ovaj kraj i nešto više doznam o njemu. Istina je da ova panorama danas ni približno ne podsjeća na onu od prije nekoliko desetljeća, isto tako može se zaključiti da minulo vrijeme nije umanjilo ljepotu. Panorama koja savlada čovjeka, a u ovim zimskim danima još više kada na vrhovima Velebita ima snijega. Ovaj puta ga nije bilo u izobilju kako znade biti.
Krenuli smo iz trajektne luke Žigljen, a tu je i onaj mali istoimeni otočić sa svjetionikom.
Vozimo se trajektom "Sveti Juraj" i vožnja do pristaništa na velebitskoj strani traje svega trinaestak minuta po mirnom vremenu. Ovdje krajolik postaje nekako drugačiji, pitomiji, a Velebit se čini mnogo veći. Kapetan mi je dozvolio da sa komandnog mosta mogu uraditi nekoliko fotografija.
Oko mi zapinje na najviši vrh kojeg svi zamjetimo po dolasku i odlasku. Potražio sam nazive tog vrha i pronašao da je to "Ograđenik" s 1614 metara nadmorske visine. Premda ovaj krajolik izuzetne ljepote oduzima dah svakom putniku ili namjerniku, život žitelja priobalnih sela nije nimalo lak. Ovdje se oduvijek borilo s nemilosrdnom burom, ali oduvijek se ovdje i živjelo, na otok se veslajuć odlazilo, a strmi Velebit s mukom upiralo. Tako su mi svjedočili mještani Kovača.
Doplovljavanjem u uvalu Prizna, prvo prolazimo poluotočić Gradina s čije je istočne strane uvala Vićuša.
Na samom vrhu poluotočića nalaze se ostaci ilirskog i rimskog naselja ili bolje reći utvrde čiji se temelji i dan danas dobro vide.
1807. godine ovdje je sagrađena crkvica posvećena sv. Anti. Crkvica je obnovljena za vrijeme Domovinskog rata, vrijedni branitelji su obnovili crkvicu, sada se ponovno vidi da je friško oličena. Boja baš nije prikladna, ali je dobro da se održava.
Tu se nekada nalazila i žandarmerijska postaja te "Financi", koji su mogli kontrolirati prijevoz robe i putnika Velebitskim kanalom. Donja Prizna je povezana sa cestom Sv.Juraj-Karlobag cestom koja je izgrađena 1870. godine.
Prizna sve više poprima izgled turističkog mjesta, izgradilo se dosta novih kuća, a sada se rješava i infrastruktura. Novi vodovod će dati dodatni podstrek ljudima da ostanu na svojim ognjištima.
Tako sam se oprostio sa Priznom do sljedećeg dolaska na Pag.
Post je objavljen 03.01.2013. u 17:49 sati.