Marketing
u iščekivanju...
+ dodatak ( 02.12. 2012. 19,25....)
Iako mi dani polako prolaze...sve odiše nekim mirom ali i nekom napetosti... nikad se ne zna iz kojeg će ugla „iskočiti“ koji zec.... junac koji skrivečki puši ( da meni ne miriši), punica koja kontrolira da li je sve po „protokolu“, ja koji... pomalo smušeno bauljam i tražim ih ... barem da im neku spačku složim.... 
neki sam dan „štrajkao“ sa vježbama i pokušavao održati taj tempo......kad, iz nekog kutka iskoči punica sa bejzbol palicom u obliku partviša, i, kao pravi gonić, otprati me do sobnog bicikla...za kojeg inzistiram da ga stave na terasu kako bi se „vozio u prirodi“...ali, niko me ne sluša .... pogledom koji je govorio više od riječi shvatio sam što mi je činiti.... polagano okrećem te pedale..... pod strogim nadzorom oka „velike majke“ .... i dok je pratila ritam, kontrolirala disanje, pratila „tempo“ herca ( jesam li ja vama rekao da je ona liječnica ... kardiolog? u mirovini...ali...ipak...) na pamet mi pala ideja za spačku.... čekao sam da se malo okrene, odmakne korak dva...i, "panično zaurlao“...“...aaa... padam.... pukla mi gumaaaa...“ ... u sekundi se stvorila pored mene, primila me.... pogledala moj „podmukli“ smijeh 
i.... dobro da je odložila onu palicu ..... cijeli dan se sebi čudila kako je nasjela...a ja... ja sam se cijeli dan čudio kak sam prošel bez „zaušnjaka“... čini mi se da im svaki dan pripremim barem jednu „dobru“ smijuriju....ali, zauzvrat, pobrinu se i oni za koji bekend ili forhend.... 
Moram priznati da sam ovo vrijeme savladao dosta lekcija o „zdravoj“ prehrani... iako, nisam od onih koji bježe od povrća ka mesu... moram priznati da sam uz punicu savladao neke nove i ukusne tehnike obrade povrća..nisam od onih koji povrću „dušu vade“ termičkom obradom...ali, shvatio sam da može i „brže“.... a i ukusnije... 
ma nisam niti sumnjao... uz brokulu koja mi polako iz ušiju viri a koju doista obožavam, jabuke, brusnice su voće koje je stalno pri ruci...a ako, ne daj Bože ja zaboravim..... samo mi nastave zdjelicu... što je znak... „vrijeme je“... nevjerojatnom disciplinom prehrane u ovo je vrijeme šećer koji je stvarao male probleme u oporavku dovela pod kontrolu... doduše, pomogao sam i ja kad sam prestao skrivečki „krasti zabranjeno voće“ 
Da li trebam reći da postoji red, rad i disciplina u svakom koraku.... ? koliko me muštra, bojim se, preći će mi u naviku ovakva disciplina ... svakodnevni razgovori pomažu i u duhovnom napretku... snaga koja kao da iskri polako prelazi i na mene... istina, ima se tu još za raditi, popraviti, krpati...ali, uz ovakve „mjere opreza“ uspjeh je zagarantiran.... a kada tome pridodam i snove kojima, moram priznati, prekinuta je suša posljednjeg desetljeća... tada nije niti čudo da se budim ( kako kad... nekad ujutro, nekad u podne) sa smješkom.... već je postao ritual da, uz „jutarnji čaj“, dijelim svoje „slike“ s njima.... a kako su vezane uz prošlost i neku nedohvaćenu sadašnjost, tako imamo neiscrpnu temu za pojašnjavanje...uz totalno različita viđenja...ali, kako punica kaže..“do jučer nisi ni sanjao...a sad bi tumačio snove....kaj god... „ prihvaćam to „znalačko i iskustveno“ obrazloženje i čekam vidjeti što oni, doista, znače.....
A dok ja čekam, iščekujem... prepuštam se notama....
Dodatak:
Neko vrijeme me neće biti zbog „obveza“ prema budućnosti....ali, vraćam se brzo....
U suton...
(Dobriša Cesarić)
U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu —
Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.
I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan — vječan.
Post je objavljen 30.11.2012. u 22:11 sati.