Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nelinagustirna

Marketing

Od lokve do lokve, s noge na nogu


Mosorova markacijska sekcija napokon je obnovila markacije na jednoj mosorskoj stazi kojom već odavno želim krenuti.
Nisam bila u prilici priključiti se akciji markiranja, ali ostala je želja da krenem tom stazom čim to bude moguće.
Osim planinarske, glavna motivacija bila je da neke prizore iz prošlosti ponovno doživim u sadašnjosti....
Moguće je postalo tek ove nedjelje, pa krenusmo put Mosora jednim posve novim putem iz jedne sasvim drugačije perspektive.
Ovog puta polazišna točka bila je od crkve Sv. Luke u Kučinama - malom podmosorskom selu koje bilježi porast stanovnika, posebice onih koji su pobjegli od gradske gužve da bi uživali u čistom planinskom zraku, širokom pogledu na more sinje i na grad od čijeg stresa su pobjegli.
Iza naših leđa, tamo dole ostali su Split, Solin, Kaštela...cijeli zaljev do Trogira



Ispred nas mosorske padine obrasle šikarom od brnistre i kamena greda Koludra prema kojoj se penjemo....lako uočljive markacije potvrđuju nam da smo na dobrom putu



Penjemo se pomalo, s noge na nogu...kondicija negdi odlutala, hvatam daha i odmaram uz procvalu brnistru



Svladavamo prvi prijevoj i ....da to je jedan od prizora iz mojih sjećanja...zeleni proplanak i prva lokva...



A tamo opet neki novi vidici...


Nakon prve lokve...jedna vrata



Nastavljamo markiranom stazom, zastajkujući uz trnovite grmove šipurika čije crvene plodove beremo za čaj,
marmeladu možda....


Malo po malo, dok nam sunce čas sija, a čas se skriva iza oblaka...stigosmo i do treće lokve koja nas je toliko zbunila da smo promašili markaciju




Uska staza kojom je teško proći bez da se jednom rukom ne pridržavaš stijene.

Čim sam je osjetila pod rukom, bljesnulo mi je sjećanje - to je ona tijesna litica uz koju smo se penjali prije tridesetak godina...lijevom rukom držala sam se stijene, a desna je pridržavala gitaru na ramenu... ostatak omladinske ekipe nosio je sadnice čempresa koje smo krenuli posaditi negdje na Mosoru. Vodio nas je planinarski vodič Marko Sladić koji je i osmislio cijelu akciju pošumljavanja u sklopu šire akcije koja se u to vrijeme provodila u cijeloj državi - sadnja 88 nečega za preminulog druga Tita.
A gitara? Eh, šta mi bi? Ideja je bila zapivat pismu uz gitaru nakon šta okončamo akciju, a gitarista je rekao:
"Nema problema, svirat ću gitaru ako ćeš je ti nosit gore."
I nosila sam je ... Nisam se pokajala, zajednička pisma izbrisala je umor i okrunila cijelu akciju.

Nakon šta smo prošle tu liticu na predjelu Kranjača (sa kartom Mosora lako je locirat i imenovat gdje smo bili-sve piše),
Mosor nam se otvorio kao knjiga....prostranstvo koje ostavlja bez daha



U krilu mosorskih vrleti, u podnožju između vrhova Kunjevoda i Ljubljana, smjestila se Lugarnica.
Ovaj put smo joj samo mahnuli...vrijeme je za povratak dok nam sunce još svjetlost nudi.



Ipak se moramo vratiti dole u onu betonsku đunglu, a buduće mosorske staze smo već zacrtali na karti...
...pa kad bude...














Post je objavljen 29.11.2012. u 18:15 sati.