Ljubavne igre i nadmudrivanja muškaraca i žena, zbog fundamentalnih razlika u pristupu neopipljivom, često se nazivaju ratovima svjetova ili pak planeta. Najkomercijalnije varijante spominju Veneru i Mars. Ja bih cijelu priču "prizemljio" i smjestio u Ameriku i Rusiju i nazvao hladnim ratom. Ne govori se nizašto o ljubavnim osvajanjima. Ona često nisu teritorijalna i materijalna, više prestižna poput leta na Mjesec ili skidanja zvijezda s neba.
Ne bih ovom prilikom o glavnim akterima. Radije bih o njihovim prijateljima suprotnog spola - zakulisnim i pritajenim ratnim junacima čije su zasluge često nedovoljno priznate - špijunima. Oni obavljaju najprljaviji, ali i često presudni dio posla. Šuljaju se neprijateljskim terenom, ozvučuju stanove, prisluškuju razgovore, kradu geografske karte i kemijske formule plutonijskih supstanci. Za to moraju biti dobro pripremljeni i obrazovani, ali ponajprije tečno vladati jezikom neprijatelja. Oni će nam prevoditi s ruskog: "da znači ne", "ne znači da", "da je da - da, rekla bi da", "ne je nekad jednostavno ne". No, nisu oni samo prevoditelji, kroz njih učimo o neprijatelju, upoznajemo se njegove navike, sposobnosti, slabosti, prednosti i nedostatke. Otkrivamo položaj raketa, zračnih baza, brodova i svih ostalih logističkih punktova. Dobar špijun zlata vrijedi.
Cilj je jasan - pad željezne zavjese.
Ili pojasa nevinosti, u ovom slučaju.
Najopasniji su dvostruki špijuni. Oni igraju za obje strane. To su oni "zajednički" frendovi ili oni koji nam namještaju svoje frendove i frendice (matchmakeri). S njima nikad ne znate na čemu ste. Možete doći do dragocjene informacije iz prve ruke, ali i neoprezno odati svoj pin. Nikad nećete znati na čijoj su zapravo strani. Dok stvar ne pukne. Tada moraju odabrati. A biraju ili onog koji plati više ili iz rodoljublja. Obično je ovo drugo, a tada vas - ako ipak ne želite ostati bez starog saveznika - prisiljavaju na mučne procese ratnih sudova koji obično završavaju iznuđenim priznanjima krivnje, javnim sramotama ili nečasnim vansudskim nagodbama.
Berlinski zidovi padaju samo u bajkama.
A ako mene pitate, u ovom hladnom ratu mi muškarci opako pušimo. Sve više imam osjećaj da žene raspolažu najmodernijim navigacijskim sustavima i nuklearnim podmornicama, dok se mi krpamo molotovljevim koktelima i radimo zamke od bakrenih žičica. Eventualno nam u ruke padne kakav kalašnjikov, ali ne znamo na koju stranu se okrene, niti imamo metke.
Post je objavljen 21.11.2012. u 00:08 sati.