S A M O Ć A
Samoća kožu drapa,
navlačeći mi crveno-sivi skafander
glatkog ludila i grli me
hladnim rukama.
A ja se smejem ustima
punim dima, koji duvam
u njegova lica, mračna
I svetla, smežurana.
Ispred mene pomahnitalo trči,
lomi se i krči put u masu..
Samoća je prokletstvo,
bolest, dar, radost!
Samoća je temelj za neke nove
I nikad stvorene svetove,
nerasanjena jutra, kiše koje nisu pale.
Samoća je nešto ispunjeno
ničim, zaustavljeno vreme
u kom gledaš ono što zapravo ne vidiš.
Post je objavljen 01.11.2012. u 23:19 sati.