ova jesen me podlo tjera da pišem
o tebi i meni
jednom davno si bio naslonjen na zid do mene
pričali smo o brkatom liku za stolom do
stavljao si svoje riječi u njegova usta
sinkronizirao ga
da mi kažeš da bi nešto htio...
a ja sam otišla kući i mislila da ćeš shvatiti
da to nije bio moj dan
jednom je bila ljubičasta i maglovita zora kad sam došla kući i
tada sam umrljala ruke i odjeću maskarom koliko sam ridala
mama je mislila da sam previše pila a ja sam tad samo shvatila da ti
nikad nećeš shvatiti
jednom si pitao
ali što ako se zaljubimo
bio si pijan i prestravljen
i sam si mi rekao: ti ionako odlaziš
meni odlazak nikada nije bio problem,
jer postoji u vraćanju nešto nezamjenjivo
i u inzistiranju
da ništa nije preteško
samo,
ti se nepoznatog previše bojiš
a ja nepoznato previše volim
zato sam se bacala u vatru kad god sam stigla
možda i od strave
da u prošlosti nikad nije bilo ničega
(osim izmišljenoga)
zato sam propješačila kilometre i izljubila tisuću skitnica
zato se nevidljiva ruka neprekidno zabija u moj stomak, u moj želudac
i ruje u meni
nikad me ne pušta na miru
ne pušta me da pristanem ni na šta
osim kraja svijeta
ni na pjesmu
i to je ono
najgore...
to što je uvijek postojao jedan san u meni
jedan kojem sam mislila da ću se, kad bude vrijeme,
vratiti
jedan u kojem ti i ja, u smiraj, radimo nešto mirno i ritualno
jedan u kojem ništa ne čeka da se promijeni
ni da ode
jedan u kojem ima neka rijeka, neki mali grad, neke terase kafića
par grafita
čista posteljina
šljunak na podu
bicikl
i polje
cigareta u tvojim ustima
i vučja brada
jedan zbog kojeg bi ostavila sve buduće skitnice
i sve buduće divljine
i sve sebične pjesme
to sam mislila
a ti nisi mislio ništa
jer što se ima misliti o onome tko nije ovdje?
srećom,
u mom svijetu nema dobrog i lošeg
u mom svijetu su paralelne stvarnosti
i mi smo u njima
uglavnom razdvojeni
a kad nismo, onda si uglavnom samo
zamjeramo
ono po čemu se razlikujemo: strahove i hrabrosti
bolje i to nego da si zamjeramo ono što nas čini
ti meni što sam te tisuću puta napisala
ja tebi što te nema
Post je objavljen 31.10.2012. u 15:18 sati.